Integralna Muka

Još jedan u nizu korizmenih koncerata u nedjelju, 13. ožujka, održao je Ansambl Antiphonus, udružen sa snagama Hrvatskoga baroknog ansambla. No ovaj je koncert izazvao iznimno veliko zanimanje zagrebačke publike, pa je crkva svete Katarine na zagrebačkom Gornjem gradu bila premalena za sve koji su željeli čuti integralnu izvedbu Muke po Ivanu, BVW 245 Johanna Sebastiana Bacha, remek-djela barokne, ali i sakralne glazbe uopće, moćna u snazi predanosti i introspekcije, koju je Antiphonus publici predstavio i prošle Korizme. Riječ je o kronološki prvoj od dvije sačuvane Bachove muke, dovršenoj 1724. u Leipzigu, dok je prema broju izvedbi nešto popularniju Muku po Mateju skladao tri godine poslije.

Nakon izvedbe Ivanove Muke u Crkvi sv. Katarine / Snimio Vedran Kocelj

Pjevačkim snagama ansambla Antiphonus u izvedbi djela pridružila su se još dva pjevača, njemački tenor Robert Bartneck, koji je pjevao Evanđelista, te naš bas-bariton s inozemnom adresom Krešimir Stražanac, pjevajući riječi Isusove. Udruženim vokalno-instrumentalnim izvođačkim snagama ravnao je Tomislav Fačini, umjetnički voditelj ansambla Antiphonus.

Od sama početka izvedbe u nastupu instrumentalnoga ansambla osjetila se nesigurnost i neusklađenost. Intonacijske nečistoće, posebno izražene u odnosu puhača i gudača, učinile su instrumentalni uvod u početni zbor Herr, unser Herrscher, dessen Ruhm in allen Landen herrlich ist pomalo čudnim i neskladnim. Poslije se ansambl uigrao, pa je muziciranje postalo urednije, iako je i dalje nedostajalo preciznosti i čistoće, posebno u dionicama oboa, ali i ljepše tonske slike, dok su najljepši, zaokružen ton, ostvarile flaute. I ansambl Antiphonus sve je opuštenije i sigurnije predstavljao svoje dionice prema kraju skladbe, postižući posebno u pretposljednjem broju Ruht wohl, ihr heiligen Gebeine ravnotežu svih vokalnih dionica.

Posebnu ljepotu, čistoću i jednostavnost izvedbe, nosili su korali. Članovi zbora preuzeli su i manje i veće solističke nastupe. Sopranistica Ana Jembrek zvonkim i svijetlim glasom ispjevala je ariju Ich folge dir gleichfalls mit freudigen Schritten, pokazujući pokretljivost svoga instrumenta i sigurnost u razvedenoj i skokovitoj vokalnoj liniji, dok je Monika Cerovčec skrušenom osjećajnošću predstavila ariju Zerfließe, mein Herze, in Fluten der Zähren (iako su obje na ponekim mjestima pokazale manje nesigurnosti u intonaciji). Martina Borse raskošnim je, tamnim glasom odjenula dvije arije, dok je najsnažniji dojam među članovima zbora ostavio bariton Grga Peroš kao Poncije Pilat, iznimno siguran u svoj tekst i uvjerljiv u stavu, uz prirodno lijepu boju glasa koju znalački koristi i oblikuje.

Krešimir Stražanac ponovno je publiku osvojio širokim, tamnim glasom, kao i posebnom senzibilnošću koju je pokazao u oblikovanju Isusovih riječi, pjevajući smirenom odlučnošću, ali i nježno. Kvaliteti izvedbe Bachove Muke po Ivanu uvelike je pridonio i njemački gost, Robert Bartneck, koji je pjevao s propovjedaonice. Publika je uživala u prelijepom ozvučivanju riječi na materinskom jeziku pjevača, što mu je zasigurno pomoglo u odličnoj dikciji koja je omogućila potpuno razumijevanje teksta, a prijevod na hrvatski (što ga je sačinio Fačini) publika je mogla pratiti na platnu iza izvođača. Bartneck je bio pouzdan, postojane kvalitete u izvedbi od početka pa sve do kraja svoje opsežne uloge u Bachovoj Muci, pa ne čudi kako ga je publika nagradila najvećim pljeskom, prepoznavši visoku razinu njegove izvedbe.