Humano, odgojno, poučno

Poučne predstave s odgojnim i humanim porukama u našem „modernom kazalištu“ postale su rijetkost i anakronizam koji mnogi modernisti svrstavaju u prevladanu i nepoželjnu tradiciju. Njima uz bok stoji, možda i kao smjerokaz, liberalna politika sa svojim odgojnim kurikulumima kojima se na sve načine pokušava promijeniti ne samo ukus i kriteriji nego i odgoj i kritičko mišljenje, koje bi jamčilo i reafirmiralo nešto od tradicijskih vrijednosti, dakle i samu kulturnu baštinu.

Jure Aras, Sanja Zalović i Vjera Vidov  / Snimila Iva Perinčić

Toj vrsti unificiranosti, ma što to nekome značilo, uspješno se odupiru rijetki. Među njima izdvaja se dramaturginja Ana Prolić, dramska autorica i dramaturginja nekoliko veoma uspješnih predstava – prošle je godine dobila Nagradu hrvatskoga glumišta za dramatizaciju najbolje hrvatske predstave, dnevnika-kronike 260 dana osječkog HNK-a – još i redateljica više zanimljivih predstava, koje intrigiraju humanošću i danas teško zamislivim empatičnim senzibilitetom.

Toga se nije odrekla ni u svojem najnovijem kazališnom projektu, Juhi od bundeve, nastalu na priči i slikovnici engleske dječje književnice i ilustratorice Helen Cooper, koji je dramski obradila i režirala, a premijerno je izveden 7. i 9. ožujka na pozornici Kazališta lutaka Zadar.

Gospođa Prolić dječju slikovnicu Juha od bundeve, objavljenu 1998, preradila je te pretočila u veoma zanimljivu dramsku priču, čime je ispunila jedan od uvjeta za dobru lutkarsku dječju predstavu. U poučnoj predstavi troje prijatelja, Patak, Vjeverica i Mačak, žive u kolibi smještenoj duboko u šumi i okruženoj vrtom punim slasnih bundeva. Prijateljstvo i suživot učvršćuju i potvrđuju svakodnevnim „ritualnim“ kuhanjem mirisne i ukusne juhe od bundeve: Mačak reže bundevu, Vjeverica miješa juhu, a Patak je soli.

Tako je sve do dana kada Patak poželi promijeniti uobičajenu podjelu posla, soljenje želi zamijeniti miješanjem juhe. Time ne samo da izazove iznenađenje Vjeverice i Mačka, poremeti ustaljenu formu svakodnevnoga života i podjelu uloga, nego dovede do svađe nakon koje Patak odlazi u opasnu šumu. Patkov odlazak u šumu uznemiri Vjevericu i Mačka, ali i stavi pod upitnik njihovo prijateljstvo, koje će se na sreću nakon njihova tvrdokornog odbijanja da mu udovolje želji i Patkova šumskog iskustva i povratka obnoviti i učvrstiti.

Autorici dramatizacije i redateljici priča Helen Cooper „polazišna je točka predstave koja propituje važnost stalnog obnavljanja prijateljstva kao i potrebu za promjenama i prilagodbama koje zahtijeva svaki odnos“. Podsjeća nas da je prijateljstvo vrjednije od svakog principa i svake navike te da je život prepušten „kolotečini i nefleksibilnost česti razlog propadanja mnogih vrijednih ljudskih odnosa“.

Unutar precizno razrađenih i dramaturški dobro doziranih situacija i odnosa, ali i uz pomoć poučne fabule koja je glumački precizno i s mjerom ispričana, redateljica uspijeva obogatiti originalnu priču i naglasiti kako bogatstvo prijateljskih odnosa nije jednostavno. Tomu itekako pridonosi odlična scenografija Roberta Košte, koji je prostorno i likovno vizualno uskladio scenografske balanse koji su pripomogli jednako priči i glumačkoj izvedbi. U to su se odlično uklopili songovi o juhici, o životu, o strahu, o prijateljstvu, koje su napisali Ana Prolić i Mate Matišić, te veoma uspjela Matišićeva glazba.

Uz već spomenute kvalitete predstavu krasi i zanimljiva, kreativna glumačka izvedba troje glumaca: Sanje Zalović (Vjeverica), Vjere Vidov (Patak) i Jure Arasa (Mačak), koji su uspijevali predočiti karakterološke osobine glumljenih likova, kao i demonstrirati animatorske sposobnosti, kakve našim lutkarskim predstavama često nedostaju.

U ostvarenju veoma uspjele predstave nemalen udjel dali su kostimografkinja Hana Letica, savjetnica za scenski pokret Tamara Savičević i oblikovatelji svjetla Ivo Nižić i Frane Papić.

S predstavom Juha od bundeve na repertoar zadarskoga kazališta uvrštena je kreativna i edukativna predstava.