Život posvećen čovjeku

Živjeti za druge nije samo zakon dužnosti, nego i zakon sreće. Te Comteove riječi bile su životni moto dr. Slobodana Langa, uglednoga hrvatskoga liječnika, političara, znanstvenika i profesora na Školi narodnog zdravlja Andrija Štampar, istinskoga altruista i humanitarca, koji nas je napustio 23. veljače u 72. godini. U povijesti će ostati upamćen kao organizator niza humanitarnih akcija za vrijeme rata, poput čuvenoga konvoja Bijeli put za Novu Bilu, koji je spasio više od 70.000 Hrvata u srednjoj Bosni.

Slobodan Lang rođen je u uglednoj obitelji hrvatskih Židova 1945. u Zagrebu, gdje je završio Medicinski fakultet. U više od 40 godina dugoj karijeri uspješno je obnašao brojne visoke dužnosti i funkcije. Bio je posebni savjetnik predsjednika Franje Tuđmana za humanitarna pitanja od 1993. do 2000, zastupnik u Županijskom domu Sabora RH, veleposlanik u Ministarstvu vanjskih poslova i dr.

Lang je bio i aktivni član Matice hrvatske, a temelj njegova djelovanja bilo je prenošenje znanja, povezivanje profesionalaca u praksi te trajno nastojanje da se stvara „djelotvorno znanje“. Predavao je na Školi narodnog zdravlja Andrija Štampar, mostarskom Medicinskom fakultetu, čije je iniciranje potaknuo, te kao gostujući profesor na Harvardu u SAD-u. Bio je član uglednih inozemnih liječničkih udruženja, a pokrenuo je Prvi hrvatski kongres preventivne medicine i Hrvatski časopis za javno zdravstvo. Prepoznavši opasnost tada relativno nove bolesti, AIDS-a, zarana je radio na sveobuhvatnom sprečavanju njezina širenja i pokrenuo veliku akciju poučavanja građana o toj bolesti. Njegovim radom grad je Zagreb došao na čelno mjesto svjetskog pokreta Zdravih gradova.

Spašavanje ljudskih života i pomaganje najugroženijima bilo je u središtu Langova djelovanja. Hrvatska javnost i danas pamti konvoj Libertas kojim se u listopadu 1991. pomoglo odsječenom Dubrovniku, a koji je zajedno predvodio Lang.

Lang je bio na čelu humanitarnog konvoja Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu, koji je u prosincu 1993. krenuo kroz okupirana područja, probivši potpunu osmomjesečnu blokadu sedamdesetak tisuća Hrvata u Lašvanskoj dolini.

Pratili su ga i državnici, veleposlanici, medicinsko osoblje, humanitarci, kulturni i javni radnici, njih 143, predvođeni Langom. Prolazeći preko brojnih zapreka i vojnih punktova, konvoju je trebalo četrnaest dana da stigne na cilj – bolnicu u mjestu Nova Bila, gdje je dočekan suzama radosnicama. Hrvati Lašvanske doline bili su oduševljeni i ohrabreni, ne samo zbog prijeko potrebne pomoći u hrani i lijekovima nego i zato što su osjetili ljudsku solidarnost na djelu.

Lang se za opstanak Hrvata u BiH borio i u poratnom razdoblju. Bio je jedan od inicijatora izgradnje nove zgrade Bolnice dr. fra Mato Nikolić u Novoj Biloj 1994, a poslije se i kao zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog sabora snažno zalagao za dovršetak izgradnje nove zgrade. Kad proračunom 1998. nisu bila predviđena sredstva za nastavak izgradnje bolnice, snažno je progovorio u Saboru:

„Pet tisuća vjernika prisustvovalo je na misi i polaganju kamena temeljca. Ljudi su ostali u srednjoj Bosni. Zaustavljeno je etničkog čišćenje, a cjelokupni dosadašnji trošak izgradnje iznosi koliko bi koštalo dva mjeseca brige za izbjeglice iz srednje Bosne da su otišli. Španjolske časne sestre došle su graditi Dom za stare u dolini čuda gdje je pobijeđen genocid. Od 1992. nadalje 2000 branitelja položilo je svoje živote u Lašvanskoj dolini, tisuće njih postali su invalidi, a njih trinaest, predvođeni generalom Blaškićem, danas su u Haagu, gdje brane dostojanstvo svih nas. Od 1992. do danas čudesne hrvatske majke srednje Bosne ispunjene sjećanjem na stradanja vlastitih djedova, očeva, muževa, sinova, na vječne opasnosti i strah za djecu, boreći se za preživljavanje, stalno gubeći i stvarajući dom, s pravom na samo tri sata boravka u bolnici nakon poroda, rodile su 3265 djece. Izgrađen je most vjere i razuma između Hrvatske i srednje Bosne. Kažu vam da je ovo točka dnevnog reda i da glasujete o proračunu, a ja vam kažem da glasujete o opstanku Hrvata u srednjoj Bosni. Za ono što jest odgovornost i trebala bi biti stalna briga ovog Sabora. Vi glasujete o dostojanstvu svih nas.“

Neka mu je vječna slava i hvala!