Triler u podmorju

Nakon čitanja romana Dekompresija njemačke spisateljice Juli Zeh krenuo sam guglati da u inozemnim kritikama te knjige provjerim dijele li i drugi moje mišljenje da je taj roman svojevrsna prerada sjajnoga romana Ledeni mjesec Pascala Brucknera, prema kojem je Roman Polanski snimio solidan film Gorki mjesec. Ostao sam začuđen uvidjevši da nijedan od sedmero američkih kritičara čije sam tekstove pročitao nije uočio mnogostruku srodnost dvaju romana. Oba romana tematiziraju odnose između četvero ljudi, tj. između dvoje ljubavnih/bračnih parova; locirana su u ograničene prostore (Dekompresija na otok Lanzarote, a Brucknerov roman na brod), radnja obaju romana odvija se u kratkom razdoblju (Ledeni mjesec za vrijeme brodskog putovanja, a Dekompresija tijekom četrnaest dana trajanja poduke iz ronjenja), oba romana problematiziraju tematiku ljubavi, preljuba, strasti i kontrole nad drugim ljudima, manipulacije tuđim osjećajima i degradacije humanosti.

Izd.  Fraktura, Zaprešić, 2015.

Sven Fiedler, trideset devetogodišnjak, i njegova desetak godina mlađa djevojka Antje, Nijemci, na kanarskom otoku Lanzaroteu vode tečajeve ronjenja. Polaznici se izmjenjuju dvotjednim ritmom i upravo su im na tečaj stigli njemačka zvijezda TV-sapunica, atraktivna dvadesetogodišnja glumica Jola i njezin životni/ljubavni partner, 42-godišnji pisac Theo. Sven je pravnik koji se, zgađen licemjerjem koje vlada u odvjetničkim krugovima te pohlepom i kompetitivnošću, i nedostatkom solidarnosti među ljudima u suvremenoj Njemačkoj, preselio na Kanare, u društvu djevojke Antje, s kojom je nekoliko godina u stabilnoj vezi. Sklad njihove veze poljuljat će Jola, u koju se Sven, nakon nekoliko dana poznanstva, strastveno zaljubljuje.

Radnju pratimo iz Svenove perspektive, a njegova pripovjedna dionica povremeno je prekidana Jolinim dnevničkim bilješkama. Iz njih saznajemo da su Jola i Theo na Kanare došli kako bi pokušali obnoviti svoju poljuljanu vezu, no te bilješke donose i njezino različito viđenje određenih događaja u odnosu na Svenove opise istih zbivanja. Jolini dnevnički zapisi oslikavaju i karakter njezine veze s Theom, koja se zasniva na njezinoj seksualnoj podčinjenosti. Theo se seksualno može uzbuditi samo ako preuzme ulogu nasilnika (analogno invaliditetu lika iz Ledenog mjeseca). Zato se Jola pred Theom upušta u zavođenje Svena, kako bi izazvala njegovu ljubomoru i gnjev, nakon čega Theovo kažnjavanje Jole u njemu potiče seksualno uzbuđenje. No, s obzirom na to da Jolini dnevnički zapisi u mnogim činjenicama nisu podudarni Svenovim opisima događaja u kojima su skupa sudjelovali, u čitatelja se javlja sumnja te se počinjemo pitati čija verzija priče u većoj mjeri odgovara stvarnome stanju. A složena igra istine i laži vrhunac doseže pri kraju romana, kad opasnostima bivaju izloženi životi više aktera ove napete priče.

Za razliku od Pascala Brucknera, koji je u Ledenom mjesecu ispisao romansirani filozofski esej o (seksualnoj i drugoj) manipulaciji i granicama ljudskih sloboda u odnosima s drugima, veliku pozornost pridavši psihološkoj strani priče i karakterizaciji svih četvero protagonista, Juli Zeh sve je podredila trilerskoj komponenti priče. Pritom je, zbog zasnivanja pripovijedanja na nepouzdanosti iskaza dvoje pripovjedača, a u svrhu enigmatičnosti trilerskog zapleta, izostala uvjerljivija psihološka karakterizacija. Odnos između Svena i Antje gotovo je potpuno ostao izvan autoričina žarišta, te su osjećaji koji Svena vežu za Antje nedovoljno elaborirani, a  izostala je karakterizacija lika Antje, koja u priči postoji isključivo kako bi fabula bila obogaćena tematizacijom preljuba. Osim toga, Theo, viđen Svenovim očima, ostavlja karikaturalan dojam. Jer, riječ je o čovjeku koji svoju djevojku iznimno voli, a zbog vlastita hendikepa prisiljen joj je nanositi tjelesnu bol. I motiv sadizma/mazohizma (blizak Brucknerovu romanu), unatoč iznimnoj potencijalnosti, površno je obrađen. Strategija nepouzdanosti Joline pripovjedne pozicije ostavlja pitanje njezine (ne)sklonosti mazohističkoj seksualnoj poziciji u sferi nejasnosti.

No Juli Zeh vrlo je inteligentna autorica pa, svjesna nedovoljne karakterizacije nekih likova, kao alibi za to uzima Svenovo često isticanje vlastitog zazora od prosuđivanja ljudi. Ne propušta kroz Svenovo viđenje suvremenoga njemačkog društva uputiti britke kritike toga društva. Opisi kanarske obale i podmorja te iskustava junaka prilikom ronjenja impresivni su, a kao i njezine prethodno na hrvatski već prevedene romane, i Dekompresiju krasi pomno strukturiranje priče. Prepoznaje se i stanovita sterilnost u pripovijedanju, ali i vješta implementacija znanja iz područja prava (kao i u romanu Corpus delicti objavljenu 2011, također u prijevodu Latice Bilopavlović Vuković i u izdanju Frakture). Juli Zeh (rođena u Bonnu 1974), baš poput lika Svena iz Dekompresije, diplomirala je pravo. Na hrvatski su, uz roman Corpus delicti, prevedeni i njezin debitantski roman, metafizički triler Orlovi i anđeli (prev. Štefica Martić, Durieux, 2003), knjiga putopisnih bilješki s putovanja po Bosni i Hercegovini Tišina je šum (prev. Štefica Martić, Durieux, 2005) i knjiga zapisa posvećenih odnosu čovjeka i psa Mali konverzacijski leksikon za kućne pse (prev. Nataša Medved i Nenad Popović, Durieux, 2008). Za svoje knjige, prevedene na tridesetak jezika, Juli Zeh dobila je brojne ugledne nagrade.