Spomen neumornom promicatelju nacionalne glazbe

Prije nešto manje od pet mjeseci navršilo se 120 godina kako se u Splitu, 11. listopada 1895, rodio Jakov Gotovac, hrvatski skladatelj i dirigent, neumorni stvaratelj i promicatelj nacionalnoga pravca u hrvatskoj glazbi. U povodu te obljetnice, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti svom je istaknutom članu u području glazbene umjetnosti priredila u subotu, 20. veljače, koncert u čast. No na skupu održanu u atriju HAZU-ove palače povod za prisjećanje na plodnoga skladatelja pružila je i, također prošlogodišnja, 80. obljetnica praizvedbe opere Ero sa onoga svijeta, što ju je publika prvi put čula i vidjela 2. studenoga 1935. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu (sam Gotovac ravnao je izvedbom). Komična opera sa više od tri tisuće izvedbi do danas je najizvođenije djelo hrvatske glazbene literature, kako u domovini, tako i u inozemstvu, gdje je uz hrvatski predstavljena i u prijevodu na brojne druge svjetske jezike. Dugotrajna popularnost kod publike različite dobi i profila najbolje svjedoči o uspjehu i trajnosti Gotovčevih glazbenih ideja.

Predsjednik HAZU-a akademik Zvonko Kusić najavio je koncert

Uvodne govore održali su predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Zvonko Kusić te tajnik Akademijina Razreda za glazbenu umjetnost i muzikologiju akademik Frano Parać. Kusić je istaknuo najvažnije točke Gotovčeva životopisa, važne ne samo kao faktografske činjenice nego i kao presudni trenuci koji su usmjeravali Gotovčev životni i umjetnički put. Naglasio je kako je Gotovac jedan od najistaknutijih članova Akademije, kojim se članstvo HAZU-a iskreno ponosi. Njegovo značenje za oblikovanje hrvatskoga nacionalnog identiteta usporedio je s doprinosom Ružičke i Preloga, Tesle, Krleže, Andrića, Bukovca ili Meštrovića, zbog čega je njegovo ime upisano u same temelje hrvatske kulture.

Akademik Parać govorio je o Gotovčevoj glazbi i njezinim karakteristikama, podsjetivši kako je njegova glazba često okarakterizirana kao jednostavna, ako se promatra samo jedna od komponenti, primjerice melodika ili harmonika, no djelo se mora promatrati kao cjelina, i tek tada Gotovčev stil doživljava puno shvaćanje i valorizaciju. Gotovca je nazvao velikim, iskrenim skladateljem golema talenta i zaključio kako folklorni idiom u skladanju izlazi iz sama Gotovčeva bića; teško je razdijeliti, slušajući tu glazbu, što je citat, a što je Gotovčevo djelo. I sam je Gotovac svojedobno rekao „Držim da taj narodni izraz, koji se pojavljuje u mojoj glazbi, biološki, iskonski nosim u sebi. Upoznao sam mnogo narodne muzike, ali bilježio zapravo nisam ništa. Tu i tamo uzimao sam kakvu temu iz poznatih zbirki, ali sam komponirao u narodnom duhu, iz vlastitog ja.“

U glazbenom dijelu programa nastupio je Zbor HRT-a, pod ravnanjem šefa dirigenta Tončija Bilića. Izveli su Zvonimirovu lađu, op. 29, Tri narodne pjesme iz Dalmacije, Jadovanku za teletom iz Dvije pjesme čuda i smijeha, op. 10, sve to za mješoviti zbor, zatim Dobra večer, uzorita, za muški zbor te na kraju, Koledu, za muški zbor, narodni obred u pet dijelova na tekstove narodne lirike, op. 11, u kojoj se zboru pridružio i mali instrumentalni ansambl sastavljen od članova Simfonijskog orkestra HRT-a. Upravo je posljednja skladba, Koleda, skladana prije devedeset godina, antologijsko djelo Gotovčeva opusa i hrvatske zborske literature, koje još jednom svjedoči o Gotovčevoj bliskosti s tradicijskom glazbom i progovaranjem u njezinu stilu i bez korištenja citata. Glazbenici su uzorno predstavili glazbu Jakova Gotovca, svojom angažiranom izvedbom dodatno oplemenivši stranice njegovih partitura.