Nova zraka u hrvatskoj historiografiji

U modernoj hrvatskoj historiografiji, prije upravo otisnute nove Matičine knjige, objavljena su tri pregleda ili tzv. sinteze hrvatske povijesti u ranom srednjem vijeku, i to kao zasebne knjige. To su Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara Ferde Šišića (1925), Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku Nade Klaić (1971) i Hrvatski rani srednji vijek Ive Goldsteina (1995). Tom nizu danas pridružujemo četvrti pregled hrvatske povijesti u ranom srednjem vijeku iz godine 2015, u izdanju Matice hrvatske, Nova zraka u europskom svjetlu. Hrvatske zemlje u ranome srednjem vijeku, koji je uredila Zrinka Nikolić Jakus.

Izd. Matica hrvatska, Zagreb, 2015.

Navedene sinteze, odnosno te četiri knjige, na najbolji mogući način ocrtavaju postupno metodološko napredovanje hrvatske medievalne historiografije u razdoblju nešto kraćem od stoljeća. Dakako, iscrpnija metodološka i sadržajna usporedba navedenih sinteza u ovoj prilici nije moguća, pa se nužno moram ograničiti na određivanje njihovih temeljnih značajki, pri čemu će pozornost naravno prije svega biti upućena najnovijem pregledu hrvatske povijesti u ranom srednjem vijeku, u izdanju Matice hrvatske. O prethodnicima te sinteze samo nekoliko najvažnijih napomena.

Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara Ferde Šišića nedvojbeno je iznimno, upravo kapitalno ostvarenje hrvatske medievistike, ali je nužno istaknuti da metodološki, s istraživačkim težištem na ocrtavanju političkog razvoja, ta sinteza pripada tradicionalnoj hrvatskoj historiografiji druge polovice 19. stoljeća. Napredak hrvatske historiografije i metodološki pomak u Povijesti Hrvata u ranom srednjem vijeku Nade Klaić ponajprije se iskazuje u većoj pozornosti prema društvenom i kulturnom razvoju nego što je to bilo u knjizi Ferde Šišića. Autorica, na primjer, u svoj tekst uključuje razmatranje o razvoju seoskih općina u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, što je bila potpuna i istraživački važna novost. Takve istraživačke smjernice slijedi i treći pregled, Hrvatski rani srednji vijek Ive Goldsteina, u kojemu se nalaze, primjerice, poglavlja Kraljica Jelena, položaj žene ili Nova bogatstva – trgovina zemljom, izgradnja, novac, zlato, tematski potpuno nova u pregledima hrvatske povijesti u ranom srednjem vijeku, pri čemu valja istaknuti da se prvo od navedenih poglavlja oslanja i na rezultate arheoloških, prije svega grobnih nalaza, što je bio vrijedan interdisciplinarni postupak i metodološki pomak.

Knjiga Hrvatske zemlje u ranome srednjem vijeku, u izdanju Matice hrvatske, s urednicom Zrinkom Nikolić Jakus, razlikuje se od prethodnih sinteza ponajprije činjenicom da je ona djelo veće skupine autora, ukupno čak osamnaest, pretežno mlađega naraštaja hrvatskih povjesničara, a ne autorsko djelo jednoga autora, zatim opsegom, grafičkom opremom i organizacijom teksta.

Knjiga je objavljena u velikom formatu, neznatno manjem od formata enciklopedijskih izdanja, a unatoč tomu ona ima čak oko 650 strana. Takav je opseg omogućio autorima tekstova mnogo iscrpnije izlaganje o pojedinim pitanjima u sadržajnoj strukturi knjige nego što se to moglo u prethodnim sintezama. Grafičkim izgledom, pak, knjiga je upravo besprijekorna. Tiskana je na finom, glatkom papiru, koji je omogućio izvrsne reprodukcije fotografija. Primjerice, snimka iz zraka crkvenoga središta s bazilikama i Manastirina u kasnoantičkoj Saloni u tako preglednoj jasnoći još nije viđena u povijesnoj literaturi.

Od političkih ustanova
do privatnoga života

Knjiga se sastoji od tri dijela: prvi nosi naslov Opći pregled. Temeljne razvojne sastavnice (1–342), drugi Regionalna povijest (345–491) i treći Hrvatska u međunarodnom kontekstu (495–629). Svako se od njih dijeli u poglavlja i njihove odjeljke. Prvi dio ima četrnaest poglavlja, drugi dio sedam i treći dio također sedam poglavlja, s brojnim odjeljcima. Pogledajmo kako izgledaju sadržajne značajke pojedinih dijelova knjige i kakva je njihova uloga u stvaranju cjelovita pogleda na hrvatski rani srednji vijek.

Prvi dio knjige opisuje razvojne smjernice hrvatskoga prostora u ranom srednjem vijeku, pa je taj dio zapravo opsežna sinteza o hrvatskom društvu u ranom srednjem vijeku. U posebnim poglavljima ocrtani su, primjerice, politička povijest Hrvata, razvoj hrvatskog etničkog identiteta, stvaranje političkih ustanova, društva i gospodarstva, nadalje pokrštavanje Hrvata, razvoj Crkve i vjerski život, zatim obilježja pravnog života i značajke intelektualnog i kulturnog razvoja, pismenosti i likovnog stvaralaštva. Na kraju je poglavlje Privatni život, s odjeljcima o obitelji i obiteljskom životu, odjeći i nakitu, prehrani, o bolesti i zdravlju, pri čemu je važno istaknuti da su osnovicom izlaganja, pored uobičajenih vrela, bila i arheološka i napose novija antropološka istraživanja grobnih nalaza. Po svemu, dakle, to je metodološki suvremena, cjelovita sinteza o hrvatskom društvu u ranom srednjem vijeku, što upućuje na pitanje: u kakvu su odnosu spram takve sinteze u prvom dijelu, koja bi mogla postojati i sama za sebe, drugi i treći dio knjige?

Povijest hrvatskih regija

Dok prvi dio razmatra značajke povijesnoga razvoja na cjelovitom prostoru hrvatskih zemalja u ranom srednjem vijeku, dotle drugi dio vodi čitatelja na pojedine dijelove toga prostora. Nižu se poglavlja o sjeverozapadnoj i sjeveroistočnoj Hrvatskoj u ranom srednjem vijeku, zatim o Istri i Kvarneru, pa Gorskom kotaru, Lici i Krbavi, zatim sjevernoj i srednjoj Dalmaciji, južnoj Dalmaciji te napokon o Bosni i Hercegovini. Drugi dio na taj način još jednom, s užega, regionalnog motrišta pristupa cjelovitom hrvatskom prostoru u ranom srednjem vijeku, zapravo dopunjuje predodžbu o njemu. Ili, najkraće, drugi dio je dopuna prvom dijelu knjige.

Patuljak
među divovima

Takva je i uloga trećega dijela. U njemu se govori o moćnim silama europsko-mediteranskoga svijeta u ranom srednjem vijeku, spram kojih je Hrvatska bila, kako je to još davne 1925. na nezaboravan način rekao Ljudmil Hauptmann, kao „patuljak među divovima“. Ta središta ranosrednjovjekovne moći – Bizant, Karolinško Carstvo, papinstvo, Venecija ili Ugarska – spominju se, dakako, već u prvom dijelu, stvarnoj sintezi ove knjige, ali se tek ovdje, u trećem dijelu, o njima iscrpnije razlaže, s težištem na prikazu odnosa između moćnih političkih središta i ranosrednjovjekovne Hrvatske. Tako je i treći dio, jednako kao i drugi, istraživačka dopuna prvom dijelu knjige. Tek sva tri dijela zajedno čine njezinu cjelinu.

I na kraju kratka zaključna napomena. Ova knjiga vrijedan je rezultat hrvatske historiografije koji svjedoči o njezinu metodološkom napredovanju u shvaćanju i pisanju sinteza o hrvatskoj povijesti u ranom srednjem vijeku. Matici hrvatskoj, pak, izdavaču knjige, i njezinim urednicima, iskazujem zahvalnost za sav napor i skrb pri objavljivanju ove lijepe, upravo raskošno opremljene knjige. Takvu je predajmo onima kojima je ona namijenjena – njezinim čitateljima.