Mozaik predanosti fra Serafina Hrkaća

S namjerom da iskaže počast osobi koja predanim i dugogodišnjim radom, znanstvenim prinosom, ali i samom „veličinom“ svoga bića može poslužiti kao uzor, zbornik radova posvećen akademiku Serafinu Hrkaću okupio je mnogobrojne autore koji su, svaki iz područja svoga znanstvenog interesa, željeli izraziti poštovanje i zahvalu znanstveniku, profesoru, kolegi i prijatelju.

Izd. Filozofski fakultet u Mostaru, Ogranak Matice hrvatske u Grudama, Institut za latinitet u Mostaru, 2015.

Iz navedenoga razloga, radovi sabrani u zborniku mogu se podijeliti u radove znanstvenog i dokumentarnog karaktera. Dokumentarnima pripadaju tekstovi Marija Bušića (Curriculum vitae i bibliografija Serafina Hrkaća), Vladimira Premeca (O akademiku prof. dr. fra Serafinu Hrkaću s trajnim pijetetom: documenta) i Ivana Sivrića (Skica u tri slike za portret akademika). Spomenuti tekstovi upoznaju čitatelje s Hrkaćevim životnim putom i znanstvenim radom, njegovim mnogobrojnim dužnostima i položajima, no ponajviše oni daju sliku Serafina Hrkaća kao „tihog, skromnog, upornog i uzornog hercegovačkog fratra, propovjednika i ispovjednika, brata i prijatelja“ (M. Bušić).

Unatoč mnogim akademskim titulama i priznanjima koja su pratila njegov samozatajan rad kao profesora, znanstvenika, prevoditelja, knjižničara i leksikografa, Hrkać je, ostavši „nesebičan i dosljedan“, postao „dobrim primjerom mnogim današnjim tražiteljima priznanja i slave po svaku cijenu“ (I. Sivrić).

Važnost domaćega
misaonog blaga

U okviru bogate i zapažene djelatnosti, iz koje svakako treba izdvojiti njegovu zaslugu za pokretanje jedinstvenog studija u Bosni i Hercegovini, Studija filozofije i Studija latinskog jezika i književnosti te osnivanje Instituta za latinitet pri Sveučilištu u Mostaru, akademik Hrkać, dvostruki doktor znanosti, dao je osobito vrijedan prinos na području filozofije i filologije. Stoga su i znanstveni radovi okupljeni u ovom zborniku vrijedni prilozi upravo spomenutim područjima. Oni prije svega ilustriraju ulogu latinskog jezika i latinskih gramatika te domišljatost našinaca proteklih stoljeća koji su, poticani osjećajem domoljublja, sastavljali latinske gramatike (Pavao Knezović, Patriotsko latinskih gramatika našinaca), a potom i zasluge bosanskih franjevaca u kulturnom životu i njihovu brigu za latinski jezik, s posebnim osvrtom na ulogu franjevačkih latinskih gramatika u razvoju suvremenih gramatičkih teorija (Luciana Boban, Razvoj gramatičke misli kroz prizmu /franjevačkih/ latinskih gramatika).

Latinski jezik u središtu je znanstvenog interesa i članka u kojem analiza paralelizma u latinskom i hrvatskom jeziku na leksičkoj i sintaktičkoj razini te povezanim rečenicama ukazuje na mjesta „susretišta zajedničkih crta“ i „plodnu dobrobit dvojnoga jezika“ (Antun Lučić, Paralelizam u latinskome i hrvatskome jezičnom izrazu). Hrkaćeva zauzetost za kulturno blago omogućila je, pored ostalog, upoznavanje znanstvene i kulturne javnosti s djelima gramatičara i leksikografa fra Ludovika Lalića, osobito njegovim rječnikom Blago iezika slovinskoga illi Slovnik ú komu izgouaraiuse rici diacke Latinski, i slovinski. Thesaurus linguae illyricae sive Dictionarium Illyricum (Jelena Ostojić, Posebni leksik Lalićeva rječnika).

Ljubav prema leksikografiji koja prati Hrkaćev znanstveni rad zrcali se i u članku koji ukazuje na nemogućnost povlačenja čvrstih granica između leksikologije i enciklopedistike koje bi u potpunosti onemogućile njihovo međusobno dodirivanje (Marko Samar­džija, Općeleksičko u enciklopedičkome). Iako je zbog rušenja i paljenja samostana i njegove imovine 1945. u Gučoj Gori trajno uništena bogata ostavština franjevca Marijana Šunjića, provincijalca i biskupa Bosne Srebrene, koji djeluje u 19. stoljeću, njegova sačuvana djela (pisma i jedna pjesma) svjedoče o njegovim, u prvom redu, „jezikoslovnim zaslugama u hrvatskom narodnom preporodu u BiH“ (Šimun Musa, Marija Vasilj, Fra Marijan Šunjić, znameniti franjevac i preporoditelj – njegove jezikoslovne zasluge). Sa željom da se, što trajno prati i djelatnost akademika Hrkaća, mladim naraštajima podiže svijest o važnosti domaćega misaonog blaga, pisan je rad u kojem se rasvjetljava značenje popa glagoljaša Martinca i njegova Drugog novljanskog brevijara u kojem donosi potresne izvještaje o bitci koja se odigravala na Krbavskom polju 1493. (Stjepan Damjanović, Zapis popa Martinca – iz Drugoga novljanskog brevijara).

Franjevci i latinska izobrazba

O njegovanju ideala postavljenih od samog sv. Franje, bratskim odnosima ispunjenim osjećajem dubokoga međusobnog poštovanja svjedoči rukopis Starinski Mrtvar Obiteli Zaostružke iz 1802, koji se čuva u arhivu samostana sv. Marije u Zaostrogu, a sadrži zapise o smrti i biografske podatke o preminulim redovnicima (Hrvatin Gabrijel Jurišić, Stari zaostroški mrtvar). Sljedeći rad daje iscrpan prikaz samih početaka i okolnosti u kojima uprava Hercegovačke franjevačke provincije radi na osnivanju Franjevačke klasične gimnazije na Širokome Brijegu, u čijoj je novoj zgradi Hrkać 1955/56. i 1956/57. završio treći i četvrti razred niže gimnazije te položio malu maturu (Ante Marić, Osnutak Franjevačke klasične gimnazije na Širokome Brijegu i njezinih prvih razreda). Ključna uloga franjevaca u obrazovanju i položaj latinskog jezika koji je bio „temeljni predmet u gimnazijskom obrazovanju“ potvrđuju se nastavnim aktivnostima već spomenute Franjevačke gimnazije na Širokome Brijegu (Josip Grubeša, Latinski jezik u širokobriješkoj gimnaziji u razdoblju od 1918. do 1945.). Djelatnost franjevačkoga reda prepoznaje se, između ostalog, i na području filozofije, koja je imala važno mjesto u odgoju i obrazovanju mladih fratara. U povijest franjevačke filozofske misli upisali su se mnogi istaknuti hercegovački mislioci, među kojima svakako treba izdvojiti fra Vendelina Vasilja, fra Kvirina Vasilja i fra Serafina Hrkaća (Ivica Musić, Hercegovački franjevci i filozofija).

Filozofski refleksi

Pitanje može li čovjek, svjestan sveprolaznosti i propadljivosti, prevariti svoju sudbinu temeljna je problematika rada u kojem autori promišljaju doživljaj kontingencije, „nenužnosti bića u prirodi i vlastite egzistencije“ (Nikola Stanković, Ivan Šestak, Doživljaj kontingencije). Filozofske prirode jest i rad u kojem autor analizira Tominih pet putova, argumenata (quinque viae) za Božje postojanje, sa svrhom podrobnijeg objašnjenja njegova kozmološkog dokaza koji „polazi od različitih oblika našega iskustva svijeta, kozmosa i na temelju njih zaključuje na postojanje jednoga savršenog, apsolutnog i nužnog bića odnosno Boga“ (Mate Buntić, Kozmološki dokaz i quinque viae Tome Akvinskoga).

Kroz aktualnu problematiku ekonomske krize i gubitka temeljnih vrijednosti do kojih dovodi neprekidna utrka za materijalnim dobitkom autor sljedećega priloga podsjeća na značenje vrijednosti u ljudskom životu u kojima treba vidjeti „izvor snage“ i „jamac budućnosti“ ne samo pojedinog čovjeka nego i svijeta u cjelini (Ivan Koprek, Ekonomska kriza i etika kreposti). Analiza Gadamerove filozofske misli pokazuje da je njegova filozofijska hermeneutika utemeljena na razumijevanju i događanju kao osnovnim, međusobno povezanim elementima čime se postiže da „izlaganje, tumačenje onoga što jest, a ne samo tekstova, bude primjereno stvari o kojoj je riječ“ (Ivan Kordić, Razumijevanje i događanje: temeljne crte Gadamerove filozofijske hermeneutike).

Članak koji donosi osvrt na one hrvatske autore koje je privukla misao francuskog filozofa Mauricea Blondela (Hrvoje Lasić, Recepcija filozofije Mauricea Blondela u hrvatskoj filozofiji i teologiji) posljednji je članak u ovom zborniku, zadnja kockica u ovom, prema riječima glavnog urednika Ivice Musića, šarolikom „mozaiku koji najbolje ilustrira čime se sve bavi(o) akademik Hrkać“.

Radovi okupljeni u zborniku Ad laborem indigentia cogebat vrijedan su prilog upoznavanju Serafina Hrkaća kao iznimna znanstvenika i predana istraživača kojega je, naglašava I. Musić, posežući za riječima sv. Augustina, „potreba silila na rad“ (ad laborem indigentia cogebat), ali, još važnije, kao čovjeka čija veličina, kako je istaknuo glavni urednik, leži u jednostavnosti – vrijednosti na koju nažalost, u nemilosrdnoj želji za brzim uspjehom na svim životnim planovima, ljudi zaboravljaju. Ipak, povrh svega, prava vrijednost zbornika leži u njegovoj želji da bude poziv i poticaj za dalju evaluaciju Hrkaćeva lika i djela.