Kvadrati novih svjetova

Prva samostalna izložba mlade varaždinske umjetnice Vide Meić otvorena je 22. veljače u Galeriji Matice hrvatske. Izložene su 53 grafike jednakoga formata, 64 x 64 cm, u kojima autorica kombinira kartonski tisak s kolografijom, tehnikom lijepljenja materijala na matricu. Tako nastaje niz različitih apstraktnih formi, različitih tekstura, oblika i boja. U rasponu od gotovo potpuno crnih listova do nježno ružičastih prevladavaju zagasiti zemljani tonovi. Višestrukim otiskivanjem grafičke ploče ostvaruje dubinsku slojevitost iz koje proizlaze oblici što mogu asocirati na vulkansku lavu ili svemirske maglice.

Iz postava izložbe / Snimio Damir Žižić

Kao studentica završne godine diplomskog studija grafike na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u svoju prvu samostalnu izložbu Vida je suptilno inkorporirala i didaktičku komponentu predstavljajući nam grafičku tehniku u svoj njezinoj širini, otkrivajući nam tako doista mnogobrojne izražajne mogućnosti.

Zanimljivo razigran postav dinamičnošću pridonosi jedinstvenu estetskom doživljaju. Grafike, na prvi pogled grupirane po kolorističkom ključu, odaju mogućnosti tehnike kojom mlada autorica suvereno vlada. U predgovoru izložbi Feđa Gavrilović, navodeći neke od klasičnih teorija tumačenja apstraktne umjetnosti, predlaže znakovitost, odnosno simbol kao osnovu čitanja izloženih radova, čak i kada oni negiraju svoju prirodu simbola. Dinamična rezonancija kvadratnih ploha, nestabilni oblici, neartikulirani prijelazi i neporeciva punina morfološkog izraza, po Gavriloviću, zaslužuju ništa manje nego puninu tumačenja s otklonom od poznatog i očekivanog. Kompozicijska logika odaje umjetničinu intuiciju i autorski pečat i u svojoj nepredvidljivosti iziskuje refleksiju i poziva na kontemplaciju. Iako mogu djelovati pomalo dekorativno, Vidini kvadrati kao samostalni znakovi traže imaginativno uživljavanje i omogućuju puninu estetskog iskustva. Tražeći morfološke pretke, Gavrilović spremno ističe Ordana Petlevskog i apstrakcije Zlatana Vrkljana, no Vidine grafike ipak progovaraju autentičnošću i originalnošću.

Brojnost izloženih radova, mnogostrukost oblika i boja, sugestivnost i živahni dinamizam, kako radova tako i postava, uvode nas u obuhvatni misaoni svemir proizašao iz evidentne marljivosti, predanosti i zrelosti mlade umjetnice.

Kolorističke formacije radova možebitno ih razdjeljuju na one s prevladavajućim crnilom ispod kojega na površinu izbijaju žarke boje evocirajući vulkansku tekućinu. Tehnička vještina uslojavanja te na taj način ostvarena dubina uspješno posreduju imaginativni moment izbijanja značenja ili biti na površinu. U najmračnijim grafikama gotovo reljefna struktura aktivira kretanje površine, a koloristički samostalnije, uz asocijacije na Rorschachove testove ili kakve mikroskopske vizure, pozivaju na psihološko preispitivanje i promišljanje prirode. Vizualno možda najprivlačniji, radovi u nježnim pastelnim bojama s nekoordiniranim lebdećim oblicima i najuočljivijim tehničkim potpisom stvaraju dojam svemirskoga krajolika, mistične, a ipak optimistično vesele atmosfere i neistraženih mogućnosti nekih novih svjetova.

Zrelost i ozbiljnost s kojima je Vida pristupila ostvarenju izložbe odaju istinsku predanost i umjetnički senzibilitet mlade umjetnice i najavljuju još mnogo zanimljivih i uspješnih projekata koje će ostvariti njezin produktivan i kreativan um.