namjerno mi gasiš opuške na srcu.
tvoj novi dečko, govoriš,
zanosan je poput planinskoga vjetra,
poput plamena,
poput pijeska koji ispire biserno, plavo more,
poput lastavice,
poput Afrike kakva je bila nekad.
koristiš metafore i kićene riječi,
prikazuješ ga onakvim kakav nije,
zagađuješ mi pjesmu
suvremena je poezija nadišla patetiku
probost ću ga nožem kada ga prvi put sretnem,
ubaciti mu cijanid u piće,
probušiti ga metkom (i ne samo jednom),
odgurnuti ga s mosta u nabujalu rijeku,
duboku, hladnu, prepunu mulja i dreka,
jer i ribe seru,
ne bi vjerovala koliko,
nahuškat ću na njega izgladnjele pse
osim toga, dodaješ,
on je zgodan, visok i vitak, bogat,
zdravo se hrani, odlazi u teretanu i
vozi skupocijeni automobil.
sada već sumnjam da je uopće muškarac.
vjerojatno se noću preoblači u žene ili u nešto treće,
plakat će k’o curica kada me upozna
utvare te obuhvaćaju oko struka.
biljke nezadrživo gnjetu
kroz raskvašenu pregaču zemlje i
plamsaju u novo doba okorabljeno od naslaga
nasilja i zla.
potrebno nam je kolektivno osvještenje i
odbacivanje crvenoga mesa
obespravljenog s koštane mase
antilopa i zebri
tako on piše
otvaram bocu žestice ne bih li se oporavio od
tolike količine proljeva.
fućka mi se za njegovu lijepu književnost
koju objavljuje na fejsu
ujutro ćeš ustati iz kreveta i
to će biti posljednji put
da promatram tvoju obnaženu stražnjicu.
trebao sam biti suptilniji i povući ručnu,
ali što mogu kada sam odgojen da budem iskren i
doista me zaboli za njegove jaglace, pčele i zebre.
tip je toliki kreten da ne prepoznaje bića od kojih
pravimo šnicle.
ne usuđujem se ni pomisliti
kakvo bi vam ispalo dijete,
da ti nisam preturao po torbici i bušio kondome
tvoje mučnine nisu povezane s prelaskom na
blitvu i artičoke,
pomiri se s time,
dijete će vam jesti svinje i pisati odličnu poeziju,
dijete će vam biti genij
žene ne vole kada im je dobro u životu;
ako ništa drugo, to mi možete vjerovati
između muškarca koji ima stotinu dobrih osobina i
eventualno jednu lošu i
onoga koji ima milijun loših i samo jednu dobru,
žene će odabrati lošeg
pa se do kraja života uvjeravati da
zapravo i nije toliko loš i
da sav taj novac koji zapije odjednom nije presudan.
a modrice ispod očiju...
ta što su modrice doli
kratkotrajnih nakupina tekućine,
koja ionako teče tijelom u potocima,
izblijedjet će s vremenom dok ne dođu nove
a onda opet,
uvijek je tu i stereotipna štorija o štengama i
zdjeli graha na salatu,
koja im je zastrla pogled pa su se stumbale dolje:
pljif – pljuf – bang – tras!
zanimljivo,
čovjek bi očekivao da pri takvom padu ozlijedite i
gležanj barem na jednoj nozi –
primijetit će savjestan liječnik hitne medicine.
oh da, da, svakako,
boli me i gležanj, baš prokleto boli, pače,
rastura me od bolova –
slagat će svaka i izjavu potkrijepiti potpisom
on ponekada uzima tablete za smirenje,
ponudila mi je kao objašnjenje
kada sam ga zatekao da spava u četiri popodne
ustvrdio sam da joj je bilo bolje sa mnom i
mojim neperspektivnim pogledom na svijet.
vrati mi se i ostavi tog dripca,
ljubit ću te dok ti ne poplave zvijezde,
sjeti se kako smo se prašili k’o hrčki –
obećao sam joj i svjesno se ogriješio o jezik
nije htjela čuti
on je intelektualac i kao takav
ima pravo na svoje periode griženja noktiju,
nemoj se zavaravati da je jednostavno
predavati na filozofiji kroatistiku i povijest,
dovikuje mi kroz zatvorena vrata wc-a.
ondje se zaključava često u posljednje vrijeme.
možda i sama grize nokte ili je
podlegla bulimiji.
poprilično je izgubila na težini i
grudi su joj osjetno splasnule
zašto...?
imao je obje noge i
stanovitu nedorađenost mozga,
tvoju ljubav i
obnažene grudi noću;
zašto sam ga isjekao nožem?
mogao sam ga jednostavno
upucati
zaljubio sam se u djevojku
koja je napisala pjesmu
o popodnevu kada je jahala konja.
imala je obnažene grudi,
vjetar na trepavicama, i drveće,
cvijeće, leptire
premda se ne radi o pjesmi
ona doista jaše;
naučila je u studentskome domu
kada je napunila devetnaest
moja djevojka jaše konja,
ubit ću ga,
predaje joj komparativnu književnost
on se trudi i radi na sebi;
on je tvoj novi dečko i
ne gubi vrijeme kao neki –
kada si to ustvrdila ciljala si na mene i
ja sam ti upravo u tim trenucima
izvukao ruku iz gaćica
hajde ih svuci –
pristojno sam zamolio,
pa si ih svukla uz neizostavnu opasku:
„ali još samo ovaj put’’,
premda smo oboje znali da
prodaješ maglu
sinoć je u parku ispred moje zgrade uginuo
tvoj novi dečko.
izgleda da sam i ja
na određeni način sudjelovao u tome.
tako tvrde svjedoci.
svjedočili su da sam nezainteresirano sjedio na klupici
kada mi je prišao i
počeo vaditi mudrosti iz glave.
kakvo ti je to sranje? – navodno sam mu se obratio,
našto mi je pojasnio da se radi o citatima
iz njegove knjige o samopomoći;
preciznije iz udžbenika, jer istu već uvode
kao obavezno gradivo u osnovne i srednje škole.
e sada ćeš vidjeti svoga boga,
pomozi si oko toga! –
uzviknuo sam i počeo ga cipelariti.
ali kažem, tako tvrde oni koji su se zatekli u blizini.
zatim su naišli skinsi i dovršili posao.
lubanja mu se rascvjetala visoko iznad glave i
iznutra su izletjeli simpatični, šareni pavijani.
tako tvrde svjedoci,
ja se ne sjećam ničeg
ja sam humanist, dušo,
nisam dopustio da pati;
pucao sam mu najprije u glavu i srce.
sada si slobodna;
skini prsten s ruke,
pođimo na večeru u restoran ili svrati
kod mene doma;
smislit ćemo nešto,
ubiti vrijeme, bit će nam lijepo.
svuci se
šetala je sa zaručnikom držeći ga pod ruku
rivom uz more
dok je maestral draškao površinu vode i
ribarske su barke prilazile obali
suton.
turisti, Japanci ili Koreanci,
slabo ih razlikujem
pas mi se otrgnuo s uzice – pitt bull terijer –
i pojurio ga zgrabiti s leđa,
podmuklo, kako to već ta gamad radi
kada ih se ostavi bez hrane četrnaest dana
ubit će ga! – vrisnula je – pomozi, učini nešto!
ti nisi normalna – odbio sam –
ne želiš valjda da ubije i mene?, vidiš da je pomahnitao,
a evo, samo što mi se nije otrgnuo i ovaj drugi.
tada mi se otrgnuo drugi
pocrvenjelih očiju i sjekutića na gotovs.
ubit će ga, ljudi, ubit će ga! –
vrištala je i vrištala i
zatim je pala u nesvijest
ništa mi više ne predstavljaju slavuji u svibnju.
nijedan pjev nijedne druge ptice
jednako je dobar kao nijedan njihov.
da su eventualno krupniji i teži,
prepržio bi ih na ulju ili masti.
ne volim ove moderne tave u koje se ne podlijeva ništa.
okrene mi se želudac na samu pomisao
da se služiš takvima i dijeliš postelju
s nekime tko je naslijedio ured od oca
pa sada radi što i kako mu kažu
skoči! i
on skoči.
vjerojatno bi to isto uradio
da mu nisam spustio dlanove na ramena i
napravio trzaj
Sava je duboka i mutna,
ronioci će imati cijelu noć posla
sanjala si princa na bijelom konju i
napokon ti se ostvario.
strpljenje se isplati.
imao je veličanstvenu limuzinu,
svečano držanje i
dionice Agrokora.
parkirao je na mjestu za invalide,
ali nije bio invalid;
odbacio je opušak i
pošao prema zgradi pa sam mu prišao i
pružio ruku, iskazao poštovanje,
zario skakavac duboko pod rebra i
zavrtio:
lijevo-desno, desno-lijevo,
politički sam neopredijeljen
Klikni za povratak