Puno temperamenta i ritma

Zagrebačka publika voli i američkog baritona Thomasa Hampsona! I njegov je nastup u ciklusu Lisinski arioso, 14. veljače, uz ansambl The Philharmonics, ispunio Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinkog, a karakter glazbe na repertoaru razgalio je atmosferu.

Thomas Hampson na pozornici Lisinskog / Snimio Tugomir Hrabrić

Hampson je ostvario zavidnu karijeru, dugu tri i pol desetljeća, kao komorni pjevač Bečke državne opere i stalni gost Metropolitana te niza drugih vodećih svjetskih opernih kuća i festivala, držeći se uglavnom lirskoga baritonskog repertoara. U Zagreb je stigao iz Münchena, gdje je 4. veljače, u Bavarskoj državnoj operi, praizvedena opera Južni pol Miroslava Srnke, na libreto Toma Hollowaya. Tumačio je ulogu čuvenoga norveškog istraživača Roalda Amundsena, svoju ulogu života, kako je rečeno. Dva dana poslije Zagreba isti je program, s ansamblom The Philharmonics, ponovio u bečkom Konzerthausu.

The Philharmonics ansambl je od sedmero instrumentalista (dvojice violinista, pijanista, violista, čelista, kontrabasista i klarinetista) nepresušna temperamenta. Većina njih članovi su uglednih svjetskih filharmonija. Oni su i akademski glazbenici i improvizatori, a neki od njih i vrsni aranžeri najraznolikijih skladbi za svoj ansambl. S neviđenom lakoćom spajaju različite žanrove s klasičnim načinom muziciranja i umijećem džezističkog fraziranja. Odlikuje ih tehnička virtuoznost, kojom su ispunjene pojedine dionice tih aranžmana, ali i šarm najozbiljnijih muzikanata-zafrkanata. Poneke violinističke pasaže, primjerice, paganinijevski su postavljene. Upravo je specifičan zvuk The Philharmonicsa, kao zajednički nazivnik za heterogenost glazbe za kojom posežu, njihovo najveće postignuće. Jer skladbe koje smo čuli – čardaš Pázmán Johanna Straussa ml., Mala bečka koračnica Fritza Kreislera, stavak Slon iz Saint-Saënsova Karnevala životinja, Enescuova Prva rumunjska rapsodija, skladba Karibi skladatelja Michela Camila iz Dominikanske Republike, pa čak i arija o cvijetu iz Bizetove opere Carmen, uz pjesme i songove što ih je pjevao Hampson – u njihovoj izvedbi i aranžmanu zvuče stilski jedinstveno, kao da su tako i nastale.

Nastupu The Philharmonicsa, koji prelazi klasične okvire koncerta i poprima karakteristike šoua, te stvorenom ozračju, rado se pridružio raspoloženi Thomas Hampson. Poznat kao zagovaratelj Lieda i umjetnosti solo popijevke, još je 2003. osnovao Zakladu Hampsong kao platformu za različite oblike promicanja umjetničke pjesme diljem svijeta. Ovdje je bio u ulozi promicatelja popularne vokalne glazbe svoje domovine, pretežno iz 1920-ih i 1930-ih godina.

Četiri Gershwinove pjesme, tri Porterove i jedna Berlinova bile su okosnica repertoara, a Smrt Mackie-Noža iz Opere za tri groša Kurta Weilla, i popularna arija Tassila Hej, Cigan iz Kalmanove operete Grofica Marica u dodatku, pjevani na njemačkom jeziku, sjajno su se uklopili, u stilskom jedinstvu aranžmana. Pritom je Gershwinova pjesma I got rhythm idealno izrazila Hampsonov doživljaj i osjećaj za tu glazbu, njegovu predanost tekstualnim predlošcima, prepuštenost ritmu, čak i vrckavost. Porterove pjesme I’ve got you under my skin i Let’s fall in love te Gershwinova Somebody loves me bariton je posvetio publici za Valentinovo.

Zagrebačka publika upoznala je Thomasa Hampsona u podjednako važnu području njegova umjetničkog djelovanja, uz operu. Glas mu je zadržao ljepotu, čitav niz tonova još je blistav, a pojedine trenutke u interpretaciji on vješto karakterizira. Diskretno ozvučenje koncerta bilo je dobro oblikovano. Ciklus Lisinski arioso postiže pun pogodak.