Priče s bojišnice

Kompleksnost realnog svijeta opskurna je, teška i provokativna te se u toj polifoniji doživljavanja nameće psihički slojevito pitanje, kako imaginizirati tjeskobnu stvarnost da bi ona usprkos otporu koji izaziva i neprihvaćanju otvorila i osmislila osebujnu naraciju koja „pomaže disati“ u tragici vremena koje se traumatski nadvilo nad nizom tragičnih ljudskih sudbina.

Izd. Aura, Klub pisaca Ludwig Bauer, Sisak, 2014.

Uzevši za naslov svojih lirskih naracija Boje seoskog sladoleda, autor Bogdan Arnautović (po vokaciji pjesnik s objavljenih šest knjiga poezije), asocijativno i emotivno propituje rastuću katarzu proživljenih događanja života i smrti, u vremenu Domovinskog rata koji je intenzivnim i tragičnim zbivanjima nazočan u našoj suvremenosti. U nizu od sedamnaest kratkih proza oplemenjenih neposrednim lirizmom autor razvija osebujni lirski pristup koji jezičnom tankoćutnošću pogađa esenciju stvari: „Poezija u bunkeru? Ima li besmislenijeg mjesta? Ima li smislenijeg mjesta za nju? Nije li umjetnost i u ovom ratu prevelik teret svalila na svoja pleća?“ (Amazonka). Inovativan postupak odabiranja pravih riječi da bi se njima izrekla atmosfera zbivanja doimlje se kao mala „lirska oaza“ koja pomaže da se ono tragično i ogoljelo brutalnošću ratnih i ratničkih proživljavanja, preživi: „Nebom su se kotrljale zvijezde poskakujući kao preko ležećih policajaca. Bezopasne krijesnice nalik svjetlećim mecima. Nebeski je zdenac uz njih usisao i sve ljudske ideale.“ Bogdan Arnautović u svojim lirskim viđenjima stvarnosti vrednuje jezik usklađujući ga s fabuliranjem svojih lirskih naracija: „Odnedavna nešto zlokobno tutnji i valja se oko nas. – Bit će neizdrživo svakome tko nije sačuvao malo poezije u sebi! – očeva je nova poštapalica kojom želi reći kako više nema brda da razdijele zlo od ljudi.“ (Bratić).

Autor se diskretno i uvjerljivo opredijelio za pravu stranu u traženju istine, u traženju Dobra suprotstavljenu Zlu. I završetak priča kompozicijski je osmišljen tako da čitatelj može i sam kreativno djelovati, vraćajući se odabranom završnom ulomku i ponovno ga čitati: „Bližila se još jedna ratna noć. Iz betonskih trumbi, uskladištenih na otvorenom, rat je izgledao kao eutanazirana vjeverica.“ (Bilježnica za prirodu i društvo).

Zanimljivo je naglasiti da se upravo ovom zbirkom priča Bogdana Arnautovića otvara izdavačka djelatnost Kluba pisaca Ludwig Bauer. U pogovoru koji zaslužuje posebnu pozornost Ludwig Bauer istaknuo je originalnost ove lirske proze dodavši da je ova knjiga „ujedno dokaz da je Arnautović-ratnik svoje etičko opredjeljenje doživljavao kao Arnautović-pjesnik“.