Sudbina Zapadne Europe

Zanimljivom se može iskazati okolnost da je sintagma Europska Unija grčko-latinskoga podrijetla: u grčkoj je mitologiji zaljubljenik Zeus pretvorio prelijepu Europu u bika i prenio je na Kretu, a (kasno)latinska riječ unio znači „jedinstvo“, „sjedinjenje“, „ujedinjenje“, „savez“ i sl. No važnijim se pokazuje pitanje hoće li povijest ovjeroviti ideju ujedinjene Europe ili će se pokazati – zbog financijske i izbjegličke krize koje danas potresaju Stari kontinent – da su „paneuropske naracije“ (opet grčko-latinska jezična složenica) te s njima povezana politička nastojanja zapravo utopija i mit odnosno, ako te riječi interpretativno prevedemo s grčkoga, neostvarivo mjesto i bajkovita priča.

O sudbini europske nadnacionalne (geo)političke unije zahvaćene krizom bilo je riječi u predavanju Kraj Europske Unije?, održanu 20. siječnja u velikoj dvorani palače Hrvatske akademije znanosti u umjetnosti u Zagrebu. Predavanje je priredio Kabinet za pravo, politiku i sociologiju Juraj Križanić HAZU-a, a moderirao ga je akademik Jakša Barbić.

Predsjednik HAZU-a akademik Zvonko Kusić rekao je u uvodnome govoru da se Europska Unija zbog ekonomske i migrantske krize našla u teškoćama i izazovima. „To dovodi do jačanja radikalizma i populizma te dolaze u pitanje vrednote na kojima EU počiva, prije svega schengenski sustav i sloboda kretanja. Sva rješenja koja se nude zapravo su polovična“, kazao je akademik Kusić istaknuvši da je Akademija bila i jest za EU. K tome je rekao da u Hrvatskoj još nije zaživio osjećaj pripadnosti Europskoj Uniji, nego je ona i dalje u domeni vanjske politike.

Potom je akademik Zvonko Posavec u predavanju Političko-pravni temelji Zapadne Europe govorio o bitnim dokumentima srednjovjekovne Europe bez kojih je nezamisliva moderna Europa. Prvi je Wormski konkordat iz 1122, koji su sklopili car Henrik V. i papa Kalisto II. Taj je ugovor uslijedio nakon „borbi za investituru“ na koncu 11. stoljeća (Henrik IV. protiv Grgura VII) te je potvrdio diobu na duhovnu i svjetovnu vlast. Drugi je dokument povelja Magna charta libertatum iz 1215, koja je zahtijevala procesualnu zaštitu prava: ne samo barunâ (koji su se štitili od samovolje monarhâ) nego potencijalno svih građana. Zatim je akademik Posavec govorio o humanizmu i renesansi, koji su obnovom rimsko-grčke kulture snažno utjecali na formiranje Zapadne Europe te o dobu razuma ili prosvjetiteljstvu (1650–1780), kada su kritičkom ispitivanju podvrgnute religiozne strukture i politički autoriteti tradicionalnih društava. Za europski identitet važan biva i suverenitet narodâ realiziran u nacionalnim državama. Nakon Drugoga svjetskog rata ustanovljeno je da nacionalne države ne mogu sukobima riješiti aktualne probleme te su se počeli izgrađivati supranacionalni identiteti, objasnio je akademik Posavec te istaknuo to da Europa ne može funkcionirati po modelu nacionalne države jer ne postoji europski narod – stoga EU ne može ni imati svoj ustav. Akademik Posavec ključnom državom EU drži Njemačku – koja se nakon 1945. suočila s prošlošću i otvorila demokratskoj kulturi Zapada – te je govoreći o Njemačkoj završio konstatacijom: „Ako kod nje dođe do ozbiljnije krize, možemo se sigurno oprostiti od projekta koji nam je osigurao sedamdesetogodišnji mir i relativnu stabilnost kao i privredni razvitak.“

Nakon toga je o temi Kriza ujedinjenja europskih država govorio prof. dr. Goran Gretić. Citirao je Immanuela Kanta: „Mir je konačna svrha pravnoga nauka i najveće političko dobro.“ Zatim je posežući za Kantovim pojmovnim instrumentarijem kazao: „Uvjet mogućnosti opstanka Europe kao zajednice europskih naroda jest osigurati trajni mir i prosperitet.“ Europska Unija savez je koji bi to trebao jamčiti. Govoreći o krizi temeljnih postavki na kojima počiva Europa, grčko-rimskoj i judejsko-kršćanskoj tradiciji, Goran Gretić ukazao je na „ekscentrični identitet“ našega kontinenta, kojemu je jedan centar, Grčka, na samu rubu Europe, a drugi se centar, Izrael odnosno Bliski istok, nalazi izvan Europe. Predavač je potom govorio o francuskome filozofu (ruskoga podrijetla) Alexandreu Kojèveu, koji je 1945. točno predvidio da će poražena Njemačka s vremenom postati najmoćnija europska sila, pa je kao alternativu predložio „Latinski Imperij“ koji bi sačinjavale tri velike katoličke države: Italija, Francuska i Španjolska (pod vodstvom Francuske). Gretić je rekao da bi se konceptom „Latinskoga Imperija“, koji bi bio otvoren nemirnim zemljama sjeverne Afrike, moglo riješiti pitanje kolonijalnoga nasljeđa toga dijela Mediterana, a taj je koncept dijelom ostvaren osnivanjem Mediteranske unije 2008, na inicijativu tadašnjega francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja. Time bi se, kako je u zaključku rekao Goran Gretić, mogli riješiti aktualni problemi u funkcioniranju Europske Unije, uključujući i podjele između njezina Sjevera i Juga.

O aktualnosti i zanimljivosti predavanja Kraj Europske Unije? govori podatak da je po njegovu završetku uslijedila dugotrajna rasprava prigodom koje su predavači mjerodavno odgovarali na znalačka i umjesna pitanja iz auditorija.