Strip koji je odgajao generacije

Razmatranje povijesnoga žanra u stripu ne može se ni izdaleka smatrati potpunim ako se ne prisjetimo čak četiri vrhunska serijala započetih na izmaku 1970-ih i u prvoj polovici 1980-ih. Pritom Nošeni vjetrom (započet 1979) francuskoga scenarista i crtača Françoisa Bourgeona, Lester Cockney (započet 1982) belgijskoga scenarista i crtača Franza, Sedam života kopca (započet 1983) također francuskih scenarista Patricka Cothiasa i crtača Andrea Juillarda te Tornjevi Bois-Mauryja (započet 1984) belgijskoga autora Hermanna svaki na svoj način redefiniraju temeljne žanrovske postulate. No upravo se Nošeni vjetrom, čiji početni ciklus obuhvaća pet albuma, odvažio restrukturirati postavke pomorskih odvojaka u povijesnome. Prisjetimo li se pritom klasika pomorskoga žanra kakav je primjerice Riđobradi, čiji su najveći broj epizoda u razdoblju od 1959. do 1979. potpisali scenarist Jean Michel Charlier i crtač Victor Hubinon, jasno je koliki je narativni, strukturalni i kontekstualni odmak toga Bourgeonova serijala. Ne treba zanemariti da je taj strip-autor, rođen 1945, u početku izrađivao vitraje – što je snažno utjecalo na njegov crtež i uporabu boje. Nedostatak zaposlenja i strast prema stripu usmjerili su ga i u tom području, a 1970-te možemo označiti formativnim razdobljem, razdobljem usklađivanja stilskih označnica i tematskih preokupacija.

Izd. Fibra, Zagreb, 2015.

Kada je dakle započet serijal, François Bourgeon iskazao se definiranim autorom, inovativnoga crteža i pripovjednoga prosedea. Za Bourgeona izbor povijesnoga žanra dakako nije bio slučajan. Ako se pritom prisjetimo da je u onodobnom francuskome obrazovanju bila razvidna naklonost školskom povijesnome tekstu, pa tako i nacionalnoj i općoj povijesti, a podjednako i u žanru u europskome podneblju bilježimo povelik broj kvalitetnih djela, ne samo u stripu nego i u drugim narativnim umjetničkim formama, Bourgeon u ovome serijalu odražava golemu erudiciju i poznavanje povijesnih prilika u svim segmentima što ih obrađuje. Poznat je podatak da je stvarajući Nošene vjetrom građi pristupio povijesno vjerodostojno, odnosno svaki je iscrtani detalj realan odraz doba nastanka bez ikakvih anakronizama ili faktografskih netočnosti. Pritom ne samo da je konzultirao akademike ili pomorske muzeje nego je i izgradio arhitektonske, pa čak i brodske makete da bi preciznije oslikao odnose ljudi, prirodnoga zaleđa i rukom izgrađenih prostora. Kroz prizmu sadržaja i jasno karakteriziranih likova iznimno je premostio vremenski jaz od nastanka stripa do razdoblja u koje zadire, čak uspio uvjerljivo transponirati način razmišljanja toga doba.

Oštra kritika ropstva

Iako su Nošeni vjetrom temeljno određeni predznakom pomorskoga podžanra, što izravnim odnosom spram restrukturiranja klasičnih podžanrovskih modela potvrđuje i prva epizoda Slijepa putnica (1980), razvidno je da ne zastaju na temeljnim obrascima, već se kroz autorsko stanovište razgranavaju u širokome društvenom, povijesnom i umjetničkom kontekstu. No ako se prvotno može učiniti da je središnjim likom mornar Hoel, vrlo brzo uviđamo da mu je ravnopravna Isa, koja pod krinkom muške odjeće putuje brodom francuske mornarice. I upravo njezini flešbekovi tegobnoga djetinjstva definiraju je kao važniji lik, premda je Hoel i nadalje ostao prijeloman u serijalu. Međutim već u toj epizodi bilježimo bitan žanrovski odmak, jer središnji likovi ne dosežu razmjere junaštva, već ih dapače zatoče engleski mornari, što postaje otponcem druge epizode Galija (1980). Ipak u ironičnome Bourgeonovu odmaku plovilo iz naslova zapravo je brodska olupina namijenjena zatvorskome smještaju zatočenih.

Jasno je dalje variranje žanrovskih obrazaca i autorskoga rukopisa, ali ako u prvoj epizodi percipiramo zgusnutost kadrova uvjetovanu brodskim prostorima i brzinom zbivanja, u Galiji uočavamo raskošnije i čišće strukturne postavke tabloa. Uvođenje sporednoga lika Engleskinje Mary postalo je pritom otponac uslojavanja odnosa likova, bitan sve do završetka prvoga razdoblja serijala. I kada na svršetku epizode protagonisti shvate da nakon Hoelova izbavljenja iz zatvora putuju u Afriku, gdje će svjedočiti trgovini robljem, Bourgeon žarište serijala premješta od pomorskoga prema temeljitoj kritici ropstva i onodobnoga društva.

Tako je sljedeća epizoda, Trgovište u Judi (1981), novi vrhunac serijala, odnosno njegova kvaliteta gradira ljestvicu više. Percepcija europskoga licemjerja, ali i okrutnosti afričkih podneblja, prelama se kroz tematski sklop opreke društveno vrednovana ropstva nasuprot individualnom protivljenju dehumanizaciji odraženoj u djelovanju središnjih likova i plemenitim postupcima manjega niza sporednih, europskih pridošlica ili afričkih domorodaca.

Zmijsko doba (1982) izravno se nastavlja na prethodnu epizodu, čineći mikrocjelinu unutar sama serijala. Kako je Hoel otrovan, Isa preuzima ulogu junakinje u pokušaju njegova spašavanja, pritom nadvladavajući niz izvanjskih prepreka, od ljudskih do prirodnih. Ipak, ako je Isino junaštvo osobno, ne može biti i opće društveno pa brod crnog roblja putuje preko Atlantika sa zatočenim Afrikancima. Završna epizoda Brod crnog roblja (1984) eksplicitna je kritika nehumanog odnosa Europljana prema crnim robovima, brutalne dehumanizacije koja dovodi do pobune Afrikanaca, ali i njihova daljega porobljavanja. Svršetak putovanja na karipskome otoku označava i razdvajanje dvaju središnjih likova, Hoela i Ise, Maryn povratak u Englesku, ali i Isino osobno pročišćenje pa je završni tablo prvoga ciklusa Nošeni vjetrom olakšanje u odnosu na tmurne ugođaje prethodnih zbivanja.

Kultno strip-izdanje

Nošeni vjetrom ne samo da su vrhunsko djelo u okvirima stripa kao umjetnosti nego i povijesno relevantno ostvarenje čije se vrijednosti ne iscrpljuju u pukom žanrovskom sagledavanju. Umjetničko ili povijesno promišljanje prožima se sa zamalo filozofskim postavkama razmatranja ljudske egzistencije i društvenih okvira što sputavaju njezino potpunije ostvarenje. Svijet je kraja 18. stoljeća koji predočava François Bourgeon okrutan svijet u kojem pojedinačan čin ne vrijedi mnogo, pa je već i preživljavanje poput samoostvarenja u tome surovome povijesnome žrvnju. Podcrtano je to i izvanrednim Bourgeonovim crtežom i sjajnom uporabom boja. Naginjući tzv. ružnoj liniji kao odmaku od ranije upeglanosti stripova francusko-belgijskoga podneblja, taj se autor ujedno uskladio sa stilskim smjernicama naturalizma. Često se naznačava i njegova percepcija nasilja i spolnosti, a opozit je to u kojem je nasilje odraz razdoblja, a iskazi spolnosti pokušaji pojedinaca da izmaknu i nasilju i društvenim okovima što ih potiru. Precizno definiranje središnjih sporednih ili tek epizodnih likova uz vjerodostojno predočavanje tegobnoga života mornara, dinamičnoga iskaza pomorskih bitaka ili pak kolonizacijskoga utjecaja u afrički i američki kontinent složena su mreža odnosa stvaralačkoga i odraza povijesnih podataka te podjednako vrsna mogućnost iščitavanja umjetničkoga djela kao povijesnoga izvora.

Osim Nošenih vjetrom François Bourgeon u stvaralaštvu bilježi još dva važna stripa. Povijesni Družina sumraka smješten u kasni srednji vijek započet je između dvaju završnih albuma Nošenih vjetrom, a dovršen je trećom epizodom 1990, dok je znanstvenofantastični Cyann saga nastao u suradnji s Claudeom Lacroixom, započet tri godine kasnije i još je u tijeku. Nepobitno je međutim da su kvaliteta i značaj prvoga Bourgeonova strip-serijala barem tematski, ako ne i izravno stilski, utjecali na niz mladih autora, poglavito u francuskome podneblju, pa je upravo u prošlom desetljeću nastalo još nekoliko povijesnih stripova pomorskoga predznaka, poput primjerice Belem Jean-Yvesa Delittea. I ne mora nam se činiti začudnim da je taj noviji val povijesnoga stripa povezan sa statusom Nošenih vjetrom Françoisa Bourgeona potaknuo i na njihov nastavak. U dvama albumima naslovljenim Djevojčica Bois-Caiman objavljena 2009/10. bilježimo početni kronološki pomak prema razdoblju Američkoga građanskoga rata, kao i retrospektivne osvrte sada već zamalo stogodišnjakinje Ise. Bourgeon spretno povezuje dva udaljena razdoblja te jasno oblikuje likove. No, premda percipiramo sjajan crtež i preciznu modulaciju kolorita, čini se da su ta dva strip-albuma ipak kvalitativno stepenicu niže negoli početni ciklus Nošeni vjetrom, neupitno remek-djelo.

I u čitavom nizu ovogodišnjih izdanja visoke vrijednosti upravo Nošene vjetrom označavam i stripom godine 2015, barem u okvirima serijala, a to je ostvarenje kvalitetom tek korak ispred već navedena povijesnoga Sedam života kopca i Batman: Mračni vitez Franka Millera i Klausa Jansona, koji je restrukturirao postavke glasovitoga superjunaka. Naposljetku, ne treba zanemariti da se važnost toga stripa Françoisa Bourgeona ne iscrpljuje samo u kritičkome vrednovanju ili pregršti nagrada kojima je ovjenčan, već i u činjenici da su Nošeni vjetrom mnogim poklonicima stripa, pa tako i u nas, među najdražim djelima, a rado ga čitaju čak i oni ne toliko skloni devetoj umjetnosti.