Biskup o svojoj crkvi

Đakovački kulturni krug objavio je nedavno zapaženu knjigu Josip Juraj Strossmayer: Kripta, najljepša hrvatska podzemna crkva o 200. obljetnici biskupova rođenja. Knjiga se otvara osebujnim Strossmayerovim napisom Kripta predstavlja crkvu u znaku patnje. Znakovit je to tekst koji pokazuje biskupov spisateljski zanos u kojem se aktualnost zapažanja spaja s očiglednom sklonošću prema poetski osmišljenoj sintagmi: „U crkvu se našu trima ladjama u svetište dolazi. Riječ ‘ladja’ prastara je te simbolizira to, da je ovaj svijet, u kome se nalazimo, sličan moru, u kom se bure, hridi i napasti svakojakih bojati imamo, da nam se brod života i sreće ne polomi.“

Izd. Đakovački kulturni krug, Đakovo, 2015.

Svoje fideističko stajalište, koje je očekivano i uvjerljivo iznosio, upotpunio je oduhovljenim poredbama kojima je pridonosio vjerskom educiranju. U opisu Kripte, koja „predstavlja crkvu u stanju patnje“, biskup Juraj Strossmayer pokazao je istančan smisao za detalj i ljepotu svetišta donoseći pritom razmišljanja o svećeničkom staležu koji je pozvan služiti narodu.

Napis Kripta predstavlja crkvu u stanju patnje donosi biskupova promišljanja o ljubavi, milosrđu, strpljivosti, o otajstvu mudrosti i poniznosti, ali i o radosti zbog dovršene Kripte pa o tome ovako kaže: „Mi mislimo da ljepše podzemne crkve ni ljepšega počivališta u cijelom carstvu nije.“

Drugi vrijedan prilog u knjizi je Dušni dan u Djakovu, u kojem biskup Strossmayer iznosi svoja razmišljanja o prolaznosti života, o neizbježnosti smrti, o zaslugama čuvenih biskupa koji su na taj Dušni dan bili pokopani u Kripti. I o sebi će reći da „ne mari se čim prije rastati sa svijetom, jer je svijet danas zloban i himben“ i dalje uvjereno naglašava svoju pripadnost hrvatskom narodu: „Od kako sam svećenikom postao, nikada iz srca svoga ljubavi za narod svoj iščupao i zatajio nisam.“

Bogat relevantnim podacima, kompozicijom odmjeren i slikovit, pogovor Mirka Ćurića središnji je dio knjige koja se odlikuje vrlo uspjelim i pomno odabranim likovnim prilozima što ističu iznimnu ljepotu đakovačke katedrale te bogatstvo skulptorskih detalja sa Stossmayerova nadgrobnog spomenika. Slijedi biografija Strossmayera iz pera mons. Andrije Šuljaka, a ova estetizirana i vrijedna knjiga završava pjesmom slovenskoga pjesnika Antona Aškerca U kripti đakovačke katedrale, koju je prepjevao Mirko Ćurić.