Vrstan povjesničar radija i televizije

Nikolu Vončinu, hrvatskoga pisca, znanstvenika, redatelja i sveučilišnoga profesora viđali smo sve donedavno na gotovo svakoj kazališnoj premijeri u Zagrebu. Uvijek ga je bilo lijepo susresti: bio je galantan čovjek, s osjećajem za skladnost i finoću u odnosu prema ljudima, pokazivao je iznimnu ljudsku pažljivost i kavalirski odnos prema sugovornicima. Nikola Vončina je čovjek koji je otkrio radiofoniju hrvatskoj javnosti i mnogim naraštajima studenata Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Bio je najistaknutiji hrvatski povjesničar radija i televizije, iznimno lucidna osoba, intelektualno znatiželjan čovjek visoke inteligencije kojom se služio suptilno, intrigantno u analizi svake kazališne predstave, glume, režije, teksta.

Vončina je rođen u Šibeniku 7. listopada 1934. Njegova je izobrazba bila iznimna i raznovrsna. Diplomirao je 1957. na Pravnome fakultetu u Zagrebu i na Odsjeku režije na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, a doktorirao je 1986. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu radom Hrvatska radiodrama u prvih trideset godina i njezin položaj u europskim kretanjima. U početku je radio kao asistent režije, a zatim je, od 1957. do 1965, radio kao dramaturg, urednik i redatelj na Hrvatskoj radioteleviziji, tada Radio-televiziji Zagreb. Bio je, od 1966. do 1978, istaknuti ravnatelj i dramaturg Zagrebačkoga kazališta mladih, tadašnjega PIK-a, i od toga je kazališta stvorio respektabilno i živo kazalište za djecu i mlade s vrhunskim ustrojem i nizom iznimnih predstava koje su nerijetko i na gostovanjima u inozemstvu dobivale vrijedne nagrade. Od 1978. do 1991. radio je kao dramaturg i urednik na Drugome programu i u Dramskoj redakciji Televizije Zagreb, i odgovorni urednik Umjetničkoga programa Hrvatske televizije do 1993. te voditelj poslova sabiranja i izučavanja povijesne građe radija i televizije u Hrvatskoj od 1993. do 1999.

Od 1971. bio je profesor radiofonije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, utemeljivši i strukturirajući te angažirano vodeći i predavajući kolegij koji je postao i sastavnim dijelom diplomskih ispita studenta dramaturgije i režije. Režirao je stotinjak radiodramskih i radijskih emisija te više scenskih izvedbi, emitirano mu je pedesetak tekstova koje je napisao, obradio ili dramatizirao za radijsku ili televizijsku izvedbu, neke i na inozemnim postajama. Napisao je radiodramu Nezgodni razgovor (1968). Autor je zbirke pjesama Odnosi (1961) te velikog broja stručnih i znanstvenih knjiga o radiodrami i povijesti radija i televizije, među kojima se ističu: „Pod Mliječnom šumom“ Dylana Thomasa u povijesti i teoriji europske radiofonije (1982), Radio Zagreb 1926–1941. Prilozi za povijest radija u Hrvatskoj (1986), Hrvatska radiodrama do 1957. Komparativni pregled (1988) i Hrvatske TV drame i serije. 1956–1971. (2011).

Nagradu grada Zagreba dobio je za režiju radiodrame Krik Ivice Ivanca (1963) i za gramofonsku ploču i kasetu Svjetla za daljine s njegovim izborom poezije Dobriše Cesarića (1989). Godine 2003. dobio je nagradu Petar Brečić za knjigu Prilozi za povijest radija i televizije u Hrvatskoj. Bio je član Društva hrvatskih književnika, PEN-a i Savjeta za kazalište, film, radio i televiziju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Najveći dio rada Nikole Vončine bio je posvećen proučavanju povijesti radija i televizije u Hrvatskoj, a prema riječima filmskoga teoretičara Ante Peterlića to je bio jedan od najopsežnijih i najobuhvatnijih znanstvenih projekata u novijoj povijesti istraživanja u području medija i kulture.

Nikola Vončina napustio nas je u Zagrebu, 2. siječnja 2016. Pamtit ćemo ga po iznimnim ostvarenjima, ali i po iznimnom spoju mediteranske duhovitosti i humora, srednjoeuropske pedantnosti i intrigantnosti te zapadnoeuropske marljivosti, ali i kao domoljuba koji je ostvario velik prinos afirmaciji i promidžbi hrvatske kulture u Hrvatskoj i svijetu i pokazivao studentima režije, dramatrugije i glume sve finese radiofonskoga izraza.