Velik dan za Filharmoniju

Orkestar Zagrebačke filharmonije prvi je hrvatski orkestar koji je jednu godinu, i to ovu 2016, počeo nastupom u nekom važnom europskom kulturnom, dapače i ponajvećem glazbenom središtu – Salzburgu, Mozartovu rodnom gradu, gradu koji svake godine ima nekoliko čuvenih glazbenih događanja i jedan od poznatih europskih glazbenih festivala – Salzburger Festspiele.

Orkestar Zagrebačke filharmonije održao je prvi od tri novogodišnja koncerta što ih u Festspielhausu svake godine organizira Salzburški kulturni savez (Salzburg Kulturvereinigung). Zagrebačku je filharmoniju u Salzburg pozvala predsjednica Kulturnog saveza Elizabeth Fuchs, nakon što je osobno, za dirigentskim pultom, provjerila kvalitetu orkestra koji od sljedeće sezone, a ove kalendarske godine, kao šef dirigent preuzima njezin zemljak i kolega iz Salzburga David Danzmayr, što je svakako pomoglo njezinoj odluci o izboru pa i o tom gostovanju zagrebačkih filharmoničara u maestrovu rodnom gradu.

Koncert je održan u Grosses Festspielhausu (Velikoj dvorani Svečanih igara), najvećoj od nekoliko festivalskih koncertnih dvorana, dvorani koju je 1960. otvorio Herbert von Karajan izvedbom Rosenkavaliera (Kavalira s ružom) Richarda Straussa. Dvorana je nešto veća od zagrebačkog Lisinskog (2179 mjesta) s velikom, sto metara širokom pozornicom. Bila je na Novu godinu u 11 sati gotovo posve ispunjena publikom koja je pohrlila na svoj novogodišnji koncert što je počeo istovremeno kada i onaj u Beču, svjetski najpoznatiji novogodišnji koncert Bečkih filharmoničara koji je ove godine vodio litavski maestro Maris Jansons.

Novogodišnji koncert Zagrebačke filharmonije u salzburškoj Velikoj dvorani svečanih igara

Iako sastavljen od djela srodne glazbe prvi salzburški novogodišnji koncert ipak je bio vidno drukčijeg sadržaja od bečkog. Počeo je doduše operetnom uvertirom napoznatijeg austrijskog operetnog skladatelja 19. stoljeća Franza von Suppéa, rođenog u Splitu a osnovno obrazovana u Zadru. Bila je to uvertira opereti Die schöne Galathée (Lijepa Galateja). I kako zapisa Branimir Pofuk u Večernjem listu, „kemija između mladog austrijskog maestra i našeg orkestra, koja nas je već oduševljavala u Lisinskom, proradila je i u Festspielhausu razbudivši i razgalivši publiku već od prvog takta uvertire“. Nastavak je bio tipični, uobičajeni prilog za redovne, ali ne i novogodišnje koncerte, jer je donio izvedbu jednog od najprivlačnijih violinskih koncerata – 1. koncert za violinu i orkestar u g-molu, op. 26 Maxa Brucha. Uz vrsni orkestar Zagrebačke filharmonije pod Danzmayrovim vodstvom solistički ga je svirala mlada, nadarena austrijska violinistica Christine-Maria Höller i izazvala odobravanje publike interpretacijom jednog od popularnih glazbenih djela pa je nakon dugoga pljeska odsvirala i Bachov dodatak meditativnog tona.

Nakon uobičajene podnevne stanke slijedio je drugi dio koncerta, koji se sadržajno približio standardnom novogodišnjem rasporedu. Imao je i bečkih ugođaja, ali i zagrebačkih, hrvatskih. Počelo se glazbom, na svoj način našijenca Franza von Suppéa i njegovom optimističkom mladenačkom uvertirom Eine Vision. Meine Jugendheit (Jedna vizija. Moja mladost). I kako dalje piše Pofuk u Večernjem listu: „Najveća, pak, majstorija koju su u Salzburgu izveli zagrebački filharmoničari i maestro Danzmayr bio je strastveni Danse diabolique (Đavolji ples) Josefa Hellmesbergera mlađeg sa svojim ludo maštovitim transformacijama ritma valcera.“

Završnica je, naravno, pripala nezaobilaznoj, lijepoj bečkoj glazbi Johanna Straussa mlađeg. Predano odsvirani komadi – Annenpolka (Anina polka) i Kaiserwalzer (Carski valcer), vodili su finalu koji je kao i bečki imao najvalcer An der schönen blauen Donau (Na lijepom, plavom Dunavu). No prije tog finala maestro Danzmayr okrenuo se publici i najavio nešto hrvatsko. Bio je to virtuozni brzi plesni stavak iz Istarske suite Natka Devčića.

Završnica je kao i u Beču bio svjetski najpoznatiji Straussov valcer, koji su zagrebački filharmoničari odsvirali sjajno, a maestro Danzmayr je, osim za čestitku, odlično iskoristio priliku u Salzburgu i izveo ono što često uzalud čekamo, a nismo dočekali na bečkim novogodišnjim koncertima – Straussov Jelačićev marš, koji je prethodio konačnom bisu Radetzky-maršu.

Publika je kraj koncerta dočekala na nogama. Zagrebačka filharmonija i David Danzmayr iskazali su se tako dostojnima jedne od najuglednijih svjetskih glazbenih pozornica.

Kako je orkestar Zagrebačke filharmonije počeo ovu 2016. nastupom u Mozartovu gradu, ali i rodnom gradu svoga novog šefa dirigenta Davida Danzmayra, koji ove godine na počeku sljedeće sezone i službeno preuzima odgovornu vodeću dužnost pa je za očekivati da će orkestar ove godine nastaviti s gostovanjima. Zasad je poznato da u veljači putuju u New York. David Danzmayr je još šef dirigent u Columbusu s čestim nastupima u Chicagu, a nakon niza koncerata u Kanadi i SAD-u maestro se vratio kući – preko Australije. Održao je koncert s Australskim međunarodnim simfonijskim orkestrom u Hobartu, u Tasmaniji, a nakon novogodišnjega koncerta napokon se odmarao s obitelji u rodnom gradu.

Zagrebačka filharmonija očekuje s Davidom Danzmayrom nove uzlete i uspjehe uključujući i gostovanja kako bi se o njezinu orkestru opet govorilo i vodilo računa kao o relevantnom glazbenom tijelu dostojnu ugleda važnijih europskih orkestara.