Skica za portret Božidara Kunca

Naslov je novoga CD-a, objavljena lani u izdanju Cantusa, Hrvatskoga društva skladatelja i Hrvatske radiotelevizije jednostavno – Draga priča. Naslov izravno asocira na djetinjstvo u kojem je svatko imao svoje drage priče, a ova na novom nosaču zvuka potječe iz ciklusa skladbi za klavir Božidara Kunca. Jedan od stavaka Kuncove suite iz 1933, omiljenoga pedagoškog štiva iz domaćeg repertoara za male pijaniste, upravo je Draga priča. Vjerojatno nije slučajno da je nositelj projekta Dalibor Cikojević, pijanist i profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, izbrao upravo taj naslov iz sedmerostavačne suite, koje su ostali stavci Tako je nekoć bilo…, Mlada radost, Ples u šumi, Maštanje o sreći, Poslije škole i Mala vojska. Nosač zvuka Draga priča na stanovit je način posveta Božidaru Kuncu (Zagreb, 1903–Detroit, 1964) i duboki naklon njegovu osebujnom i maštovitom pismu za klavir, kao vrsnu pijanistu najbliže mu glazbalo. To je s mnogo respekta Cikojević izrazio i u izvedbi snimljenoj 2008.

No u svojevrsnoj skici za glazbeni portret Božidara Kunca klavir je samo glavni lik jer Cikojević za Dragu priču bira i njegov klavirski kvartet, Kvartet u d-molu za violinu, violu, violončelo i klavir, op. 36 iz 1938. Usklađenom gudačkom sastavu – Anđelko Krpan, violina, Milan Čunko, viola i Branimir Pustički, violončelo – na suptilan se način pridružuje i Cikojević klavirom, pametno izbjegavši vječnu zamku da osjetljivu komornu formu pretvori u klavirski koncert sa slučajnim gudačima. Ušuškanost komornog muziciranja četvero vještih i osjetljivih suradnika polučuje oglednu izvedbu punu kolorita, zabilježenu 2014.

U Kuncovu osobenom opusu s odjecima impresionizma, ali i naglascima radikalnijih suzvuka glazbe 20. stoljeća, zastupljene su sve glazbene forme osim opere, premda se još za Kuncova života ispredala legenda o njegovoj neprocjenjivoj ulozi u suradnji s pjevačima. Osobito onoj sa sestrom Zinkom Kunc, za Amerikance zbog lakšeg izgovora Zinkom Milanov, slavnom divom njujorškoga Metropolitana u doba žučnoga lokalnog opernog izjašnjavanja, Milanov ili Callas. Kao i mnogi skladatelji kojima je na obzoru sjajan interpret, Kunc je napisao i dva violinska koncerta za boravka u SAD-u za Zlatka Balokovića.

Novi i jednostavno stiliziranim stablom opremljen CD (Ana Nikolić Baće), dragi nosač zvuka, baš kao i njegov naslov Draga priča zaključuje snimka bogato „opremljena“ Koncerta za klavir i orkestar u h-molu, op. 22. Izbor tog tonaliteta u klavirskoj je koncertantnoj literaturi rijetkost. Koncert je posvećen Lovri Matačiću, s kojim ga je skladatelj pijanist i praizveo 1934. Nova snimka potječe iz 2005, a Dalibor Cikojević ostvario ju je sa Simfonijskim orkestrom HRT-a i skladateljem dirigentom Mladenom Tarbukom. I na kraju se bez dvojbe može citirati navod iz knjižice koja prati nosač zvuka, a autor Davor Merkaš izvlači ga iz publikacije Berliner Illustrierte: „Kuncov Klavirski koncert u jednome stavku, koji je skladatelj sam majstorski izveo, orgija je boja i disonanci, nabijena ritmovima Balkana, džeza (klavir kao udaraljka), nordijske lirike i impresionizma, no sve je elementarno spojeno, a iza svega stoji moćno umijeće muziciranja.“ Nakon mučne slutnje predratne godine 1937. ponavlja se priča, sada iz još svježe ratnoga tisućljeća koje izvođači predstavljaju i lijepo i nelagodno u malom muzičkom utočištu.