Sajam hrvatske knjige

U Hrvatskoj je distribucija knjiga za hrvatske nakladnike postala gotovo nemoguća. Veliki knjižarski lanci u velikim su teškoćama, zbog čega prodaju najviše vlastita izdanja, a neki od njih gotovo isključivo vlastita. Malu količinu knjiga koja se u tim lancima ipak proda nakladnici koji nisu vlasnici knjižarskih lanaca ne mogu naplatiti ili naplaćuju s velikim zakašnjenjem. S druge strane, Ministarstvo kulture otkup knjiga neprestano smanjuje te je skromna i mnogim nakladnicima jedina mogućnost za prodaju knjiga godišnji knjižni sajam Interliber na Zagrebačkom velesajmu. Zbog toga pozivamo hrvatske nakladnike da otvorimo raspravu o poboljšanju organizacijskih aspekata Interlibera.

Interliber je, uza sve pozitivne strane, u nekim segmentima doživio negativni razvoj te bi nakladnici trebali raspravljati o ispravljanju tih negativnosti. Budući da uprava Interlibera kao temeljnoga partnera u organizaciji sajma ima Zajednicu nakladnika i knjižara, njezino prihvaćanje prijedloga koji slijede to bi uvelike olakšalo.

Prije svega, nakladnici bi trebali donijeti odluku po kojoj na Interliberu pravo nastupa i prodaje knjiga mogu imati samo oni nakladnici koji knjige stvarno i objavljuju – primjerice, koji su u posljednje tri godine objavili barem desetak knjiga – kako bi se prekinula praksa da knjige na Interliberu prodaju i prekupci. Jer prekupci knjige prodaju po nižim cijenama od nakladnika te tako remete redovnu i legalnu prodaju izdavača. Osim toga, prekupci redovito štandove uređuju tako da prastare stolove pokrivaju ispranim plahtama i u plastičnim sanducima izlažu najrazličitije knjige bez reda i logike, što neke dijelove nacionalnog sajma knjiga pretvara u ruglo.

No, osim prekupaca, Interliber su nagrdili i neki izdavači zauzimanjem velikoga prostora sajma sa štandovima na kojima vrište naslovi: „Totalna rasprodaja“ ili „Knjige za 1 kunu“. Posljedice stvaranja mogućnosti kupnje knjige po sedam puta manjoj cijeni od dnevnih novina na nacionalnom sajmu knjiga nesagledive su i svi bismo se trebali zapitati kakvu poruku o vrijednosti knjige kao takve šaljemo društvu i javnosti. Što to govori o statusu knjige u Hrvatskoj?

Ako ne postoji mogućnost da se preprodavači i prodavači „knjiga po 1 kunu“ uklone s Interlibera, oni u tom slučaju mogu biti smješteni zajedno u posebnom paviljonu, tako da se temeljno i vrijedno izdavaštvo i njegova prodaja odvoje od preprodaje i totalne rasprodaje. Time bismo dobili paviljon koji bi bio u punom smislu sajam hrvatske knjige s primjerenim dodatnim programima (isticanje knjižnih noviteta, predstavljanja odabranih knjiga, susreti s autorima, stručne rasprave…). U tom bi paviljonu štandovi mogli biti uređeni s ujednačenim vizualnim standardom, a trebalo bi dogovoriti i maksimalnu kvadraturu štandova, jer sada neki štandovi imaju deset kvadrata, a najveći više stotina.

Drugi paviljon ostao bi za rasprodaje, prodaju antikvarijatne knjige i druge sadržaje.

Nadalje, na Interliberu bi prodavače majica, igračaka, torbi, kalendara, rokovnika, „prirodnih“ sokova i druge robe koja ne pripada na sajam knjiga trebalo smjestiti u odvojeni prostor. Zbog čega nakladnici moraju trpjeti da im ionako slabu prodaju knjiga umanjuje prodaja robe kojoj nije mjesto na knjižnom sajmu?

Na Interliber dolaze brojne organizirane skupine školske djece, koje prilikom ulaska na sajam stvaraju velike gužve pa u tim uvjetima i oni i ostali posjetitelji otežano mogu razgledavati sajam. Taj bi se problem mogao riješiti tako da se za knjige namijenjene školskom uzrastu priredi poseban dio sajma.

Interes koji građani pokazuju za Interliber govori da bi se uz jesenski uspješno mogao organizirati i proljetni Interliber, primjerice na Zrinjevcu.

Također, bilo bi potrebno da Grad Zagreb uputiti zahtjev za snižavanje cijene najma na Interliberu, jer su cijene za goli prostor koji u paviljonima nakladnici uzimaju u najam iznimno visoke. Primjerice, Matica hrvatska osmodnevno korištenje 32 metra četvorna neuređenog prostora na Velesajmu plaća 17.200 kuna, što znači da je ta cijena na mjesečnoj razini čak 65.000 kuna, ili vrtoglavih dvije tisuće kuna mjesečno po kvadratu, nezamislivih i u središtu Zagreba.

Zorislav Lukić,
glavni tajnik Matice hrvatske