Glas za sva vremena

Polovinom je prošloga mjeseca većina svjetskog tiska, napose glazbenoga, čitatelje podsjetila na stotu godišnjicu rođenja glasovitoga pjevača i glumca Franka Sinatre. Takve se obljetnice bilježe samo u slučajevima onih najpoznatijih i u svojim područjima najzaslužnijih ljudi te nije mimoiđena ni ona Ol’ Blue Eyesa, što je bio jedan od Sinatrinih nadimaka. Budući da u našem tisku nije o toj godišnjici bilo gotovo ništa rečeno, za ovu smo se rubriku ipak osjetili ponukanima da je obilježimo. A to je moguće učiniti tako da se s tek nekoliko riječi prisjetimo djelovanja svjetski nedvojbeno vrlo važne glazbene ličnosti.

Francis Albert Sinatra rođen je od talijanskih imigranata 15. prosinca 1915. u gradiću Hobokenu u saveznoj državi New Jersey. Porod nije prošao bez komplikacija i samo zahvaljujući prisebnosti primalje sve je napokon sretno završilo. O Sinatrinoj se glazbenoj edukaciji vrlo malo zna, tek da je od 1935. počeo pjevati u rodnom gradu na lokalnim priredbama i čajankama sa svojim sastavom The Hoboken Four, noseći uvijek obvezno sa sobom i vlastiti razglas. U svijet će američkog jazza i popularne glazbe ući 1939, kada ga je kao pjevača u orkestar uzeo glasoviti jazz-trubač i bandleader Harry James. Dvije će godine potom, od 1940. do 1942, biti kao jazz-pjevač angažiran u jednom od tada najslavnijih jazz-orkestara trombonista Tommyja Dorseyja, a nakon te važne odskočnice počinje njegova solistička karijera.

Zahvaljujući džezističkim počecima, među koje vrijedi ubrojiti nastupe i snimanja s Metronome All Star Bandom iz 1946, i naravno neprijepornom talentu, ubrzo će se prometnuti u izvanserijskoga, najprije američkog, a potom i svjetski poznata interpreta komercijalno-šlagerskog tipa. I baš će ta njegova ne odveć uočljiva stilska preobrazba neke glazbene stručnjake iznenaditi, iznenaditi do te mjere da su ga neki glazbeni kritičari i novinari, dakako potpuno pogrešno, počeli svrstavati u kategoriju poznatih američkih croonera, što Sinatra dakako nikada nije bio. S druge strane, a to se baš u povodu obljetnice moglo čuti, brojni pretežito europski glazbeni stručnjaci i danas Sinatru, ponajprije zbog njegovih čestih suradnji s jazz-glazbenicima, potom zbog njegovih repertoarno-interpretativnih značajki, vide kao izrazita jazz-pjevača, zbog njegove džezističke provenijencije pa i zbog njegova načina fraziranja i pristupa u interpretacijama komercijalne glazbe.

Tu je napokon i činjenica da je nerijetko nastupao uz pratnju istaknutih džezista. Sve ga to, kao i još neki drugi glazbeni elementi, svrstava na samu granicu spomenutih stilskih pojmova, koji se nerijetko i isprepleću. Bogata karijera, koja je uključivala svestranu umjetničku raznolikost raznih žanrova, glazbu, film pa i ples, bila je temeljena i na fascinantnoj memoriji. Šire će ga slušateljstvo jamačno pamtiti po interpretacijama pjesama Strangers In The Night, Fly Me To The Moon, My Way ili New York, New York, no to je bio tek najpoznatiji, ali samo manji dio njegova bogata repertoara, snimanje kojeg je još davno kao mladić za svoj prvi televizijski nastup ostvario melodijom Harolda Arlena i Johnnyja Mercera Ac-Cent-Tchu-Ate The Positive. Taj repertoar tijekom godina Sinatrine impozantne pjevačke karijere, koja je uključivala i važne glazbene i filmske suradnje s Bingom Crosbyjem, Geneom Kellyjem i Louisom Armstrongom, pamti i velik niz pjesama istaknutih američkih autora Harolda Arlena, Colea Portera, Johnnyja Mercera, Georgea Gershwina, Dukea Ellingtona, kao što su bile: Cheek To Cheek, All The Things You Are, All Of Me, Falin’ In Love With Love, Goody Goody, You Go To My Head, You Are So Beautiful, You Are Sunshine Of My Life, Come Fly With Me, da spomenem samo najpoznatije, te niz drugih popularnih kao i filmskih melodija. Godinama je snimao u najprestižnijim filmskim studijima kompanije MGM uz playback-matrice, za koje su se kao i za najkvalitetnije prateće revijske orkestre brinuli vrhunski američki dirigenti i aranžeri poput Nelsona Riddlea i Dona Coste.

Nezaboravan bariton pjevača poznata i po nadimku The Voice, bio je tek dio njegove velike popularnosti u svijetu popularne glazbe. Drugi dio nalazimo u velikom broju filmova koje je Sinatra snimio radeći usporedno s pjevačkom karijerom, odnosno kombinirajući nerijetko te dvije uloge.

Iz tog ne manje važnog i uspješnog dijela Sinatrine karijere, u kojoj je u počecima surađivao s Bingom Crosbyjem i Geneom Kellyjem te nešto kasnije i s Louisom Armstrongom u filmu High Society, Sinatra se često pojavljuje na filmskom platnu u brojnim drugim projektima iz kojih je također teško izdvojiti samo neke: From Here To Eternity, The Man With The Golden Arm, I Cover The Waterfront, Guys And Dolls i New York, New York. U tom kontekstu valja se prisjetiti i glasovitoga Sinatrina filmskog i pjevačkog klana, utemeljena u hotelu Sands u Las Vegasu, u kojem su bili glumci i pjevači Dean Martin, Sammy Davis jr., Peter Lawford i Joey Bishop.

U sjeni Sinatre čitav je umjetnički život proveo jedan drugi iznimni pjevač, također dijete talijanskih useljenika slična glazbenog profila i pristupa, ali džezistički profiliraniji, Antonio Benedetto, poznatiji kao Tony Bennett. No za dvojicu velikana-pjevača slične glazbene provenijencije nije na, inače velikoj, američkoj glazbenoj pozornici čini se bilo mjesta. Sinatra je zahvaljujući velikoj popularnosti bio i prijatelj obitelji Kennedy, nerijetko je bio pozivan u Bijelu kuću, a mnogo se nagađalo i o njegovim prisnim vezama s mafijom, što nije nikada bilo dokazano. Sve je te uspjehe pratila razumljivo i bogata diskografija i ekskluzivni ugovori s najpoznatijim američkim gramofonskim kućama. Katalozi tih kompanija to i dokazuju remasterirajući danas brojne naslove Sinatrinih LP-ploča. Frankie Like To Swing, Come Fly With Me, For Once In My Life, Sinatra At The Sands, Moon River, Guys And Dolls, New York, New York i The Best Of Sinatra samo su dio naslova bogate Sinatrine diskografije. A ona uključuje i ploču s naslovom It Might As Well Be A Spring koju je on poslije snimio s big bandom Counta Basieja, s kojim će kao afirmiran i zreo vokalist neko vrijeme usko surađivati. To ponovno govori o njegovu povremenom zbližavanju s jazzom, a što potvrđuje i njegov nastup na glasovitom Newport Jazz Festivalu 1965.

Frank Sinatra je, premda rjeđe, poduzimao i europske turneje, te se tako prisjećamo jednog od njegovih posljednjih europskih nastupa u areni talijanske Verone. Nije tada više bio u poznatoj kondiciji i već je teško kontrolirao visoke registre glasa te je sve govorilo o skorašnjem završetku blistave pjevačke karijere. Ženio se četiri puta, dva su mu puta supruge bile svjetski poznate glumice, Ava Gardner i Mia Farrow, a prilikom njegove zadnje zdravstvene krize pokušala mu je pomoći četvrta supruga Barbara Marx, koja zbog velike gužve u prometu nije s njim na vrijeme stigla do bolnice. Frank Sinatra umro je od posljedica karcinoma mjehura i zatajenja rada srca i bubrega 14. svibnja 1998. Ostavivši blistav i nezaboravan umjetnički trag na polju šlagerske i popularne glazbe temeljene svakako čvrsto na tradiciji jazza.