Valpovačka kazališna baština

U sklopu ovogodišnje proslave Dana grada Valpova 4. prosinca u Centru kulture Matija Petar Katančić u nazočnosti akademika Josipa Bratulića, profesora emeritusa Antuna Tucaka i autora radova predstavljen je 31. svezak časopisa Anali Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti koji je cijeli posvećen radovima s jednodnevnoga znanstvenog skupa Kazališna baština Valpova 1809–2009. održana u siječnju 2010.

Na 170 stranica uvršteno je devet radova iz pera deset autora. Dva rada napisala je Ljerka Perči kao i dvojac Stephanie Jug i Sonja Novak te Katarina Žeravica i Alen Biskupović, kao i Josip Babić i Ksenija Mamilović, zatim Vjera Katalinić, Marina Vinaj te Stjepan Najman kao jedini autor iz Valpova.

Izd. Zavod za umjetnički i znanstveni rad HAZU-a u Osijeku, 2015.

Na početku predstavljanja gradonačelnik Leon Žulj pozdravio je prisutne i izrazio zahvalu autorima i svima koji su pridonijeli objavljivanju radova. Predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Valpovu Ivan Tonković naglasio je da je ogranak sudjelovao u projektu od sama početka priprema organiziranja znanstvenog skupa 2010. Založio se za pronalaženje novca kako bi se najstarija kazališna zgrada u kontinentalnoj Hrvatskoj zaštitila i privela kulturi, ali i kao znamenitost u turističkoj ponudi. Akademik Josip Bratulić predstavljao je rad HAZU-a i Matice hrvatske te je u ime obiju institucija čestitao i izrazio zadovoljstvo urađenim. Govorio je o najvažnijem Valpovčaninu Matiji Petru Katančiću rekavši da je nedavno u Matici hrvatskoj predstavljena knjiga sabranih Katančićevih djela priređivača Stanislava Marjanovića i najavio tiskanje najvažnijega Katančićeva prijevoda Biblije na hrvatski iz 1831, koji je ujedno prvi cjeloviti tiskani prijevod Biblije na hrvatskom jeziku. Profesor emeritus Antun Tucak ukratko je prikazao projekt od početka 2007. do danas i zahvalio gradu Valpovu, Osječko-baranjskoj županiji, Ogranku Matice hrvatske u Valpovu i Društvu prijatelja starina Valpovo na pomoći pri objavljivanju radova. Ljerka Perči, autorica dvaju radova i inicijatorica znanstvenog skupa, upoznala je nazočne kako je došla do povijesnih podataka o gradnji kazališta 1809. na imanju valpovačkog baruna Ignaca Prandaua. Pridružila se gospodinu Tonkoviću izrazivši nadu, ali i potrebu spašavanja kazališne zgrade kao povijesnog i kulturnog dobra ne samo Valpova. Na kraju je zaključeno da ovo nije kraj priče o kazališnoj baštini Valpova jer je ostalo još dosta povijesnih dokumenata koje treba pregledati.