Vujićev reformatorski duh

Antun Vujić u svom se životu iskazao na mnogim područjima društvenoga djelovanja – od leksikografije, politike i publicistike, sve do književno-umjetničkih doprinosa. O svim je tim aspektima Vujićeva rada bilo riječi na proslavi njegova 70. rođendana, koji je Hrvatsko društvo pisaca obilježilo simpozijem 25. studenoga u Vili Arko. Simpozij je okupio respektabilan broj govornika, poznavatelja Vujićeva djelovanja, koji su dali uvid u različite oblike njegova dugogodišnjeg rada.

Antun Vujić

Antun Vujić, od 2012. glavni ravnatelj Leksikografskog zavoda, jedan od najvećih prinosa dao je na polju leksikografije, koju je još od 1974. kao zaposlenik Zavoda pokušao unaprijediti, svjestan da je primarna zadaća kuće raditi na širenju javnoga znanja. Govoreći o leksikografskim aspektima Vujićeva rada, Bruno Kragić istaknuo je da se on u četrdeset godina djelovanja stalno zauzimao za razumijevanje leksikografije i njezino pravilno pozicioniranje u društvenoj i kulturnoj okolini. Istaknuvši kako je Vujićev rad u Zavodu prožet reformatorskim duhom, Kragić je naveo Vujićeve ključne poticaje u pogledu javne vidljivosti te institucije, među kojima se posebno ističe njegov projekt digitalizacije Proleksis enciklopedije.

Hrvatski leksikon, nastajao od 1992. do 1997, temeljno je djelo hrvatske leksikografije, a Vujić kao glavni urednik izdanja njime se dokazao kao važno ime na tom polju, što mu je potvrđeno i Državom nagradom za znanost 1997. Goran Tribuson, tadašnji suradnik na izradi Leksikona, prisjetio se brojnih problema koji su prethodili njegovu izdavanju, istaknuvši da je mali tim radio s velikim opsegom građe, i to u važno vrijeme za Hrvatsku, kada je bila u postupku tranzicije od nesamostalnosti ka nezavisnosti, od totalitarizma ka demokraciji i od državne privrede ka tržišnoj.

Goran Sunajko osvrnuo se na utjecaj filozofa Karla Poppera na rad i svjetonazor Antuna Vujića, primijetivši kako ga najbolje opisuje pojam otvorenosti, i to na filozofskom, političkom, kulturnom i leksikografskom polju, gdje je Vujić prepoznao Popperovu posve novu dimenziju razumijevanja čovjeka i društva primijenivši je potom i na svoje djelovanje. Na Vujićev publicističko-politički angažman podsjetio je Drago Roksandić osvrnuvši se nekoliko desetljeća unatrag na vrijeme socijalizma, kada se iz uvjerenja hrvatske omladine da je društvo u krizi akumulirala velika energija za promjenu, na tragu čega je Vujić 1968. pokrenuo Omladinski tjednik kao medijski prostor za tzv. underground i subkulturnu scenu, te poslije sudjelovao u Hrvatskom proljeću, a potom i osnovao Socijaldemokratsku stranku.

Tonči Kursar s Fakulteta političkih znanosti opisao je osobno iskustvo u vezi s upoznavanjem Antuna Vujića i pohađanje njegove Političke akademije, koje je promijenilo njegovo viđenje socijaldemokracije i u njemu izazvalo razvoj socijaldemokratske misli na razmeđu radikalne ljevice i građanske ljevice. Referiravši se na političko djelovanje, predavanja s Političke akademije i Vujićevu knjigu Hrvatska i ljevica Kursar je istaknuo kako se Vujić jedini u Hrvatskoj desetljećima ideološki i politički borio za socijaldemokraciju te zbog toga zaslužuje ozbiljan politički esej o vlastitoj političkoj misli.

Na skupu su još govorili Nikola Petković, predsjednik Hrvatskoga društva pisaca, Biserka Cvjetičanin i Milan Živković O poznanstvu i prijateljstvu sa slavljenikom govorio je umjetnik Damir Sokić, a Vujićeve „umjetničko-književno izlete u nepoznato“ u obliku putopisa, eseja, komentara i priča pobliže je opisao Velimir Visković, dajući zanimljiv uvid u literarnu, privatnu, neformalnu i duhovitu stranu poznatog društvenjaka.