U čast maestra Dražinića

U gradu koji obiluje stvaralačkim duhom, čija je povijest protkana mnogim velikim glazbenim imenima, a sadašnjost se dokazuje kao bogata i maštovita sredina, o važnim obljetnicama zapravo bi se trebalo brinuti posebno kulturno tijelo. Jer nekih se datuma sjetimo kada je već kasno, a neke se prigode obilježe isključivo zahvaljujući nečijoj privatnoj inicijativi. Nadamo se da će se sjećanje na gospara Iva Dražinića, koji nas je iznenada napustio ovoga ljeta, prenositi i na generacije koje nisu imale čast ni užitak družiti se s njim i glazbom koju je interpretirao. Uvodne riječi uzvanika na koncertu održanu u Franjevačkoj crkvi pred zaista brojnim auditorijem odisale su nadom da bi tako moglo biti. Pa su Damir Milat, Goran Končar, Sanda Vojković i Miho Katičić obećali, svatko na svoj način, da će se nastaviti ono što je započeo i razvijati u novim glazbenim projektima.

Na koncertu u dubrovačkoj Franjevačkoj crkvi nastupili su orkestar Mitteleuropa iz Italije, Dubrovkinja Vanda Đanić i talijanski dirigent Giovanni Pacor

Time je večer za sjećanje na maestra Dražinića na samu početku dobila snažni emotivni naboj, obojen tugom, ali i ponosom što je bio s nama i što je u dubrovačkoj kulturi ostavio neizbrisiv trag. Pa smo se prisjetili 1980, kada je došao u Grad i preuzeo vođenje Dubrovačkoga simfonijskog orkestra. A već sljedeće godine zajedno s tadašnjim direktorom Orkestra Lukom Obradovićem osnovao i Mješoviti zbor Libertas. Do početka Domovinskog rata, zahvaljujući Dražinićevim profesionalnim i osobnim poznanstvima, u Kneževu dvoru održavao se i Međunarodni festival komorne glazbe. Spoj čarobnoga prostora i neobičnog programa koji su iz večeri u večer izvodili vrhunski glazbenici, Dubrovniku je osiguravao posebno mjesto međunarodnih razmjera. Kao dirigent Dubrovačkoga simfonijskog orkestra Dražinić je angažirao priznate umjetnike, a kao ravnatelj glazbenoga programa Dubrovačkih ljetnih igara nastojao tom festivala zadržati svjetski ugled. Na koncertu koji je nakon govora održan Dražiniću u čast nastupili su Mitteleuropa orkestar iz Italije, Dubrovkinja Vanda Đanić i talijanski dirigent Giovanni Pacor. Uvodna skladba bila je Respighijeva Serenada za mali orkestar, izrazito pitko, jasno i lijepo odsvirana. Violončelistica Vanda Đanić izvela je solističku dionicu u Elgarovu Koncertu za violončelo i orkestar u e-molu. Od solistice smo navikli doživjeti zanimljive i moćne izvedbe. No tempa svih stavaka bila su sporija, čime se onemogućio istinski solistički interpretativni uzlet. U drugom dijelu čuli smo Schumannovu Simfoniju br.1 u B-duru zvanu Proljetna. Iako je i simfonija imala neopravdano sporija tempa, pamtit ćemo je po kompaktnom zvuku i izvrsnim puhačkim dionicama. Koncert je očigledno namjeravao obnoviti vezu koju je publika imala s maestrom Dražinićem, a na to je ona bila spremna. Ipak, Franjevačka crkva nije mjesto gdje se ta veza stvarala. To je ponajprije Knežev dvor. Pa se tako on našao u naslovu CD-a koji je te večeri promoviran.

Kad se spomene Knežev dvor ili samo Dvor, zna se na koji se kameni prostor misli. Na onaj jedini i jedinstveni, hvaljen od svih umjetnika koji su u njemu nastupali i magično privlačan za sve s obiju strana koncertnog podija. Dvor je razlog ponovnoga vraćanja mnogih glazbenika u Dubrovnik i sudjelovanja na nekom od festivala ili glazbenih manifestacija koje se u njemu održavaju. Maestro Ivo Dražinić za vrijeme tridesetogodišnjeg službovanja u Dubrovačkom simfonijskom orkestru, kao i sudjelovanja na Dubrovačkim ljetnim igrama, velik dio godine Knežev dvor pretvarao bi u svoj dnevni, odnosno noćni boravak. U njemu su nastale mnoge važne interpretacije s umjetnicima koji su nastupali pod Dražinićevom palicom. Na dvostrukom CD-u odabrano je šest skladbi koje na različite načine obilježavaju Dražinićevu karijeru. Sve su izvedene na Dubrovačkim ljetnim igrama s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, i to u razdoblju od 1981. do 1991. Spomenimo kako Orkestar ove godine slavi 90 godina, pa ovaj CD možemo smatrati dijelom te velike proslave.

Izbor skladbi potvrda je i Dražinićeve brige o domaćem glazbenom stvaralaštvu pa prvi CD počinje Koncertantnim kvartetom u Es-duru br. 2 Ivana Mane Jarnovića. Dugogodišnje privatno i profesionalno druženje s klaviristom Justusom Frantzom zabilježeno je snimkom Schumannova Koncerta za klavir i orkestar u a-molu. Ne zaboravimo kako su zahvaljujući Ivu Dražiniću mnogi umjetnici djela posvetili Dubrovniku i njegovim umjetnicima. Među njima prednjači Boris Papandopulo, čija je kantata Non bene pro toto libertas venditur auro posvećena Dražiniću, a ostvarena je s Mješovitim zborom Libertas, sopranisticom Irinom Arsikin i recitatorom Zorkom Rajčićem.

Drugi CD započinje Albinonijevim Koncertom za obou i orkestar u d-molu, op. 9, br. 2. Solist je Mladen Glavinović, tadašnji član Orkestra i oboist neobične muzikalnosti i plemenita tona. Poznanstvo s Christophom Eschenbachom, još jednim uglednim pijanistom, zabilježeno je izvedbom Mozartova Koncerta za klavir i orkestar u B-duru, KV 595. Klasične skladbe okosnica su repertoara Dubrovačkoga simfonijskog orkestra. Pa se Mozartova Simfonija u D-duru, br. 35 KV 385, zvana Haffner, našla na začelju dvostrukoga CD-a u zajedničkom izdanju Croatia Recordsa i HRT-a, čija je urednica Sanda Vojković. A reprodukcija slike Dubrovnik Antuna Masle na naslovnici kao da pažljivo čuva glazbu koju je upio Knežev dvor. Nadamo se da će joj se pridružiti i skladba koja već dugo čeka na praizvedbu. To je Papandopulova Pohvala gradu Dubrovniku, nastala također na Dražinićevu inicijativu.