Budite divni, kupujte umjetnost

Vlado Martek je umjetnik – pjesnik ili pretpjesnik, kako sam sebe naziva. On je i konceptualni umjetnik i akcionist čije je umjetničko djelovanje usredotočeno na pitanje mogućnosti djelovanja umjetnosti u sferama javnoga života, na mogućnost komunikacije umjetničkog djela s publikom. U svom radu Martek se pojavljuje u figurama anarhista, utopista, etičara, lucidnoga humorista, kritičkoga mislioca i propovjednika.

         Tri slobode

            slobode

            slobode

Zabilježit će taj pretpjesnik anarhist na jednoj od grafika agitacija predstavljenih na najnovijoj izložbi. Dječje infantilna, postupkom ludička, a opet sublimno lucidna i ozbiljna poruka konzumentu njegova rada. Sloboda kao čežnja koja se širi prostorom papira, sloboda kao moto i nagovor publici. Sloboda koju Martek propovijeda nužan je preduvjet kritičkoga mišljenja, ona je sredstvo razvoja pojedinca kao duhovnog i misaonog bića. Kao dalju strategiju samorazvoja pojedinca Martek predlaže: „Sjećajte se umjetnosti“, „Čitajte često Spinozu“, „Dvaput čitajte Srećka Kosovela“. To su samo neke od njegovih agitacija – napuci za boljeg i sretnijeg čovjeka. Ali njegov se humor usložnjava i prerasta u samoironiju kad nam kao umjetnik poručuje „Budite divni, kupujte umjetnost“. Martekov rad nasmijava i bodri, on kroz humor gurka publiku da „radi na sebi“, kako bi se reklo uobičajenim rječnikom ovog vremena priručnika za samopomoć i raznih propovjednika boljeg i uspješnijeg života. Ali on što Martek poručuje nije kako da se nametnemo okolini, podignemo razinu osobne karizme i samopouzdanja ili izgubimo višak kilograma. On nam svojim pseudoparolama sugerira da mislimo, čitamo i pamtimo. I više od svega – da doživljavamo umjetnost u njezinoj punini. „Gledajte Cagea, slušajte Buñuela, čitajte Kleina“ kaže jedna od agitacija. Poziv je to pojedincu da se ne zaustavlja na pukom konzumerizmu umjetnosti, već da pokuša prodrijeti u njezinu misleću dubinu ili, kako kaže Ivica Župan u predgovoru izložbi, „da se ne zadovoljava pasivnim skupljanjem umjetnina, da se ne zaustavi na usvajanju estetske vrijednosti artefakta jer to uspavljuje njegovu duhovnost, nego da konzumira duhovni i etički aspekt umjetnine, što će ga, vjeruje Martek, mijenjati i pretvarati u bolju, duhovniju i vredniju osobu.“

Radovi Vlade Marteka

Vlado Martek sredinom je sedamdesetih godina prošlog stoljeća, zajedno s Mladenom i Svenom Stilinovićem, Fedorom Vučemilovićem, Borisom Demurom i Željkom Jermanom, u Zagrebu osnovao (i bio njezinim članom) Grupu šestorice autora. Spomenuti su autori bili među prvima koji su svoje radove izvodili i izlagali u javnom prostoru. Tako njegovo stvaralaštvo uključuje akcije i izložbe – akcije u javnim prostorima koje se ostvaruju u komunikaciji s publikom. Također, Martek je i ulični agitator. Agitacijske plakate on lijepi po pročeljima zgrada, oglasnim stupovima, ulaznim vratima ili ih dijeli publici. Njegov je rad pokretan i lako prenosiv te nije teško zamisliti kako, na ovoj izložbi predstavljene, agitacije tiskane na jeftinom crvenom papiru pronalaze svoj put izvan galerije – na ulicu. Natpisi „Čitajte Joycea ili Pounda“, „Čitajte deset pjesnika“, „Gledajte stalno Tizianove slike“, „Čitajte Gogolja uvijek“ i ostali postavljeni u izložbenom prostoru galerije Mazuth i svojom su materijalnom kakvoćom (crveni papir, jeftin tisak) i sadržajem (slogani, pseudoparole) prikladni da se iznesu iz galerijskog prostora i sudjeluju u svakodnevnom životu ulice. Ta materijalna „lakoća“ rada, inzistiranje na sadržaju i etičkoj komponenti te izrazito antiestetički stav prema umjetničkom artefaktu obilježja su Martekova stvaralaštva. Sadržaj ovdje nadvladava formu, a etika potiskuje estetiku. Posljedica je umjetničkog djelovanja, u smislu neposredne (i nepretenciozne) komunikacije s publikom, važnija od estetskog promišljanja rada. Ovaj samouki umjetnik i pjesnik želi djelovati na duhovno-moralnu komponentu pojedinca. Svako uzimanje olovke u ruke čin je poštenja Martekova je slika – riječ iz 1976. načinjena flomasterom na papiru, koju je moguće tumačiti u tom smislu. Tako mišljeno etičko djelovanje, realizirano kroz tekstualne iskaze i komunikaciju vlastita svjetonazora, nastavlja se u akcionizmu. „Uspostava kontakta s drugim bićem i sa zajednicom, jedna je od okosnica Martekova rada“, piše Ivica Župan u predgovoru izložbi. Pitanje mogućnosti djelovanja umjetnosti na individualnu i kolektivnu svijest u središtu je njegove umjetničke prakse, kao i propitivanje uloge koju umjetnost u stvarnosti koja je okružuje uopće ima. Na tom je tragu i jedan od njegovih najpoznatijih radova, fotografija djevojke na glavnom venecijanskom trgu, iz 1978. pod naslovom Što je umjetnost prema ovom biću?. Što je umjetnost Vladi Marteku, s druge strane, jasno je već i iz brojnih referencija s područja umjetnosti i književnosti kojima njegov rad obiluje. Osim već spomenutih Joycea, Pounda, Gogolja, autor se nerijetko poziva i na Duchampa, Mallarméa, Nietzschea, Maljeviča, Wittgensteina... Njegov je rad golema kulturna riznica misli i ideja iz koje se zapravo pomalja u dijalogu s tim „mrtvim dušama“. Ipak, on na ovoj izložbi, sa sebi svojstvenom paradoksalnošću, jednakopravno pozicionira pobjedonosni iskaz „Imamo Duchampa!“ s razočaranom konstatacijom da „Umjetnost umjetnika kvari“. U kontekstu Martekove umjetničke strategije, temeljene na humoru i etičkom djelovanju, te je iskaze moguće tumačiti i kao ciničan osvrt na tek estetskom mišlju motivirano sakupljanje djela umjetnosti i kulture.