Siguran most između dva jezika

U dugoj i bogatoj povijesti hrvatske leksikografije, u kojoj do početka 19. stoljeća dominiraju višejezični rječnici, ipak se relativno rano, još u 17. stoljeću, pojavljuju prvi dvojezični rječnici: Habdelićev hrvatsko-latinski Dictionar (1670) i Belostenčev (Bėllosztėnëcz) dvosmjerni, latinsko-hrvatski i hrvatsko-latinski Gazophylacium (objavljen tek 1740). Otada, a napose od preporoda taj je ogranak hrvatske leksikografije postojano obogaćivan. Od kraja šezdesetih godina 19. stoljeća latinskomu, njemačkomu, talijanskomu i mađarskomu jeziku postupno se, uz prvi (školski) rječnik grčkoga (1875), pridružuju prvi dvojezični rječnici drugih jezika: francuskoga (1869), slovenskog (1887), ruskog (1894), engleskog (1895) i češkog (1896).

Izd. Matica Makedonaca u Hrvatskoj, Zagreb, 2015.

Tijekom proteklih stotinjak godina silno se povećao broj jezika, bližih i daljih, srodnih i manje srodnih,  kojima je hrvatski leksikografski supostavljen kao polazni ili kao ciljni jezik, ali je makedonski, unatoč nekim ranijim pokušajima, „došao na red“ tek u najnovije vrijeme, a vrlo opširno u nedavno objavljenu Hrvatsko-makedonskom rječniku (HMR), opsežnu i dobro uređenu djelu koje ćemo opširnije prikazati.

U rječniku je obrađeno tridesetak tisuća primarnih i sekundardnih natuknica hrvatskoga kao polaznog jezika, što bi u tradicionalno priređenu dvojezičnome rječniku bilo opsegom primjetno manje djelo. HMR je, međutim, znatno opsežniji jer su se autorice odlučile za drugačiji tip obradbe. Sažeto rečeno, svaka je hrvatska natuknica, nalik jednojezičnomu rječniku, kratko definirana, kod višeznačnica razgođeno po značenjima, što je sve prevedeno na makedonski i tek nakon toga donosi se makedonska leksička jednakovrijednica koja, kako kažu autorice u uvodnim uputama, „referira samo na značenje iza kojega stoji“. Zbog toga su u HMR leksikografski članci većinom duži negoli u „klasičnom“ dvojezičniku, jer obradba mnogih natuknica premašuje desetak redaka, a nije malo ni  onih koje imaju između dvadesetak i šezdesetak redaka, npr. natuknice dati, davati, kako, osigurati, osiguravati, ostaviti, oštar, otvarati, otvoriti, ovisan, padati, podignuti, podjela, postaviti, slobodan, stanje, staviti, stavljati, steći, sustav, štititi, uzeti, uzimati, veza, vlast, vrijeme, živ, život. Rječnik je rađen tako da bi se izdvajanjem hrvatske strane lako mogla dobiti vrlo solidna osnova za priručni jednojezični rječnik hrvatskoga jezika.

Reprezentativan uzorak hrvatskih riječi

Abecedarij je u osnovi dobro izbalansiran da dadne reprezentativan prosjek hrvatskoga  leksika s obzirom na funkcionalnu, područnu i vremensku razgođenost leksema / natuknica, tj. „ne bježi od riječi koje pripadaju povijesnomu, zapravo širemu društvenomu kontekstu niti proskribira leksik izvanstandardnih razina, već ga uvrštava kao samostalne natuknice ili ga opisuje u nekome od svojih značenjskih slojeva tako da vodi računa o registrima polazne i ciljne kolone“ (n. mj.). Ipak, kako se unatoč najvećoj pozornosti može dogoditi da poneka, čak i vrlo česta riječ ne bude uvrštena, tako je i u HMR nedostaju neke s obzirom na opseg  „očekivane“ natuknice, npr. ćutjeti, datula, kravata, poljoprivreda, poljoprivrednik, puhač, zviždač.

Opisni inventar obuhvaća devedesetak odrednica, leksičkogramatičkih i leksičkosemantičkih, unutar druge skupine stilskih i strukovnih, pregledno utabličenih na početku rječnika. Taj se opisni inventar u HMR pokazuje dostatnim za oba jezika.

S obzirom na činjenicu da su hrvatski i makedonski (južno)slavenski jezici, leksičke su podudarnosti između njih, očekivano, znatne i unatoč različitim pismima lako uočljive, pogotovo kad se ne donose prozodijske značajke, što se u makedonskome i inače, jer ima samo jedan dinamičan i pozicijski vezan naglasak, čini samo kod iznimaka.

Podudarnosti u leksiku posebno su velike kod posuđenica. S tim u vezi nije zgoreg podsjetiti na duhovite, premda ipak ponešto pretjerane poznate riječi Julija Benešića iz predgovora Hrvatsko-poljskomu rječniku (Zagreb, 1949, VII): „Kad bismo htjeli ili pokušali sastaviti takav hrvatski rječnik, u kojem ne bi bilo ni jedne tuđice, ni jedne riječi, koja nije u duhu čisto slavenske tvorbe, tad bi se pod slovom A našle samo tri riječi: a, ali, ako, a pod E samo eno, eto, evo, dok pod slovom F ne bi bilo ni jedne autohtone hrvatske riječi.“ Kako to, ne samo za  tri spomenuta slova, vrijedi i za makedonski jezik kao, uostalom, i za mnoge druge slavenske i neslavenske jezike, očekivano je da desetci i stotine posuđenica u obama jezicima nakon prilagodbe imaju jednak izraz (formativ), a velikom većinom i jednak sadržaj (značenje / značenja).

Zajedničko slavensko ishodište

Podudarnosti nisu naravno vezane samo uz posuđenice. One su još brojnije u leksiku slavenskoga podrijetla, pogotovo kad se zanemare razlike u refleksu jata (jekavski u hrvatskome, ekavski u makedonskome), npr. blijed / блeд, dio / дeл, grijač / гpejaч, lijek / лeк, mijena / мeнa, zasjeda / зaceдa.

Iz rečenoga se ne bi smjelo zaključiti kako makedonski jezik nema govornicima hrvatskoga „neprozirnih“ leksema. Naravno da ima, a za ambicioznije izdvojili smo sljedećih desetak: бaкнeж, чeкop, чoвeкojaдeц, љyбoпитник, миcиp, мpшojaдeц, пpичинa, cкapa, cмeткa, cтoпaнcтвo, винoжитo, вpнeж, збop.

HMR na poseban način nuka na poredbeno proučavanje aktualnoga stanja u leksiku dvaju standardnih jezika. Naime, za povelik broj hrvatskih natuknica na makedonskoj se strani donosi objašnjenje, ali ne i leksička jednakovrijednica, npr. s.v. nalaznica, nestručnjakinja, mliječnjak, okrepljivost, općinar, ortopetkinja, pješakinja, poetizam, poprečnost, poštenjak, poštenjačina, potresenost, pučanin, pučanka, seksologinja, sveučilištarac, sveučilištarka, tačke, tekstopisac, tlapnja, tunolovka, vrletnost, zapećak.

Upućenijima neće promaknuti ni činjenica da iz dijela hrvatsko-makedonskih parova „proviruje“ zajednička jezična prošlost, npr. kod parova mlinac i мeлницa, petlja i jaзoл, plav i cин, pun i пoлн, raž i ‘pж, sedam i ceдyм, suza i coлзa, vruć i жeжoк, žlica i лaжицa.

Uostalom, zašto i to ne reći, HMR omogućuje govornicama i govornicima hrvatskoga da sine ira et studio pogledaju sljedeće parove leksema: bijeg i бeгcтвo, kruh i xлeб, liječnik i лeкap, mesar i кacaп, nogomet i фyдбaл, otopina i pacтвop, papir i xapтиja, plin i гac, posjednik i coпcтвeник, probava i вapeњe, promjer i пpeчник, rastava i paзвoд, ručnik i пeшкиp, sat i чac, uvjet i ycлoв, vlak i вoз.

Iz obilja leksičke građe koju donosi HMR izdvojili smo neke dijelove, premda ni nespomenuti (homonimija, sinonimija, kolokacije, frazeologija) nisu manje vrijedni, u što će se korisnici ovoga djela lako uvjeriti..  

Dvojezični su rječnici mostovi između jezičnih i etničkih zajednica i njihovih kultura jer služe boljemu sporazumijevanju i potpunijemu međusobnom upoznavanju. Tomu će, nema dvojbe, na makedonsko-hrvatskoj relaciji korisno doprinositi Hrvatsko-makedonski rječnik Dijane Vlatković i Borjane Prošev-Oliver pa bi vrijedilo uložiti dodatnoga truda da on dospije i do pripadnica i pripadnika makedonske jezične zajednice u Republici Makedoniji, a ne samo do onih u Republici Hrvatskoj kojima je inicijalno (bio) prvenstveno namijenjen.