Mladi Kordej – rađanje majstora

Nemjerljiva je važnost Igora Kordeja za hrvatski, ali i međunarodni strip. Kordej je s radom započeo još u drugoj polovici 1970-ih godina kao član značajne skupine autora nazvane Novi kvadrat. U sljedećem je desetljeću postao jedan od najuglednijih stripaša socijalističke Jugoslavije, a radovi su mu uskoro objavljivani i u inozemstvu. Kako mu kvaliteta nije bila upitna, započeo je s radom i izvan domaćih podneblja, ponajviše u SAD-u i Francuskoj, gdje je 2013. odlikovan ordenom Viteza reda umjetnosti i književnosti. Upravo ovaj strip-album vraća nas u početna razdoblja Kordejova stvaralaštva, odnosno obuhvaća stripove nastale još sedamdesetih godina prošloga stoljeća objavljivane u tadašnjem omladinskom tisku, pogotovu Poletu, te u prvoj polovici osamdesetih godina objavljivane u rasponu od glazbenog časopisa Džuboks, političkoga tjednika Danas ili pak specijaliziranih strip-tiskovina.

Zbog količine stripova dostupnih u ovome albumu kao i zbog njihovih stilskih raznolikosti koje označavaju osebujan autorski rukopis Igora Kordeja, strukturu Deja vu možemo podijeliti na tri dijela, rani radovi od 1974. do 1978, zatim stripovi prema rock-skladbama od 1977. do 1981. te naposljetku dio sa po dva stripa nastala u godištima 1980, 1982. i 1985. Takva je podjela nužna jer svaki od pojedinih segmenata svjedoči o Kordejovu razvoju samosvojnoga stila, pogleda na svijet i neprestanu istraživanju mogućnosti jezika stripa. Zamalo trideset stripova ovoga albuma različitih su oblika i opsega i nepobitno odražavaju većinu temelja kasnijega Kordejova opusa, pa se raskoš ovoga rada ne iscrpljuje jednoznačno, već u skladnu suglasju sa sveobuhvatnim stvaralaštvom hrvatskoga autora stripa.

Izd. Ogranak Matice hrvatske u Bizovcu, 2015.

Samosvjestan autor

Nije upitno da već strip Životopis umjetnika nastao prema scenariju Krešimira Zimonića i objavljen u Listu učenika Škole primijenjene umjetnosti u Zagrebu 1974. odražava Kordejovu samosvijest o ulozi strip-autora u umjetničkim težnjama. Takav stav potvrđuju i stripovi iz razdoblja Novoga kvadrata te poglavito suradnja u Poletu. Česta scenaristička suradnja s Mirkom Ilićem i nešto više od deset stripova ovoga segmenta pokazuju nam da Igor Kordej u tome razdoblju još uspostavlja vlastiti stil, istražuje i formira vlastiti i prepoznatljiv rukopis. Nije upitan ni povelik raspon tematskih preokupacija, koji seže od interpretacija japanskih legendi (Po staroj japanskoj legendi 1 i 2) ili grčke mitologije (Gdje je tu poanta?) preko interpretacije kafkijanskih motiva u stripu prema kojem je i čitav album dobio naslov ili pak ironizacije socijalističkih ideoloških postavki kroz prapovijesni milje (Rad oslobađa) pa sve do restrukturiranja motiva svakodnevnice koji često pokazuju i turobno naličje (pr. 198?, Promjena kotača, Svakodnevnica). Najduži strip ovoga segmenta, Deja vu, oblikovan u deset tabloa, odražava nukleus Kordejova promišljanja stripa, ali i ljudske egzistencije. Bogatstvo izraza, crteža, potkrepljuje se sjajnim izborom kadrova na svakom tablou i potvrđuje u cjelini iznimne strukture, koja se naposljetku doima cirkularnom. Već ovaj segment dakle pokazuje da Kordej s lakoćom definira svoj stil, dojmljiv grafizam koji odlikuje većinu njegovih djela.

Svjedočanstvo društvene represije

Od sedam stripova ovoga segmenta, dva su nastala u drugoj polovici 1970-ih, a čak pet iste 1981, u vrijeme Kordejova odsluženja vojnog roka. Upravo zbog takva kronološkog određenja, stripovi Svijet po kojem gazim, prema pjesmi skupine Nepočin, i Jeste li vidjeli djevojčice?, prema pjesmi znatno važnije slovenske rock-skupine Buldožer, odlikuju se različitim stilom od stripova objavljenih u Džuboksu. I dok se Svijet po kojem gazim može učiniti razmjerno rudimentarnim u sklopu kasnijega stvaralaštva, Jeste li vidjeli djevojčice? u svojih deset tabloa definira sastavnice Kordejova stila. Strip-kritika naznačila je da je posrijedi inverzija idilične slike svijeta znamenitoga američkoga ilustratora Normana Rockwella te odražava i utjecaje argentinskoga strip-crtača Josea Munoza, autora čiji je strip Alack Sinner, nastao u suradnji sa scenaristom Carlosom Sampayom, objavljivan u Poletu tih godina. No Kordejova se erudicija ne iscrpljuje u pukom interpretiranju navedenih motiva, već u njihovoj inkorporaciji u slojevitu crtačku i kontekstualnu nadgradnju. Taj strip odražava i naličje ideološkoga konteksta onodobne Jugoslavije, ali i suvremene zapadnjačke civilizacije, i postaje vrsnim pokazateljem društvene represije prema neprilagođenim pojedincima.

Pet stripova objavljenih u Džuboksu bogat su prinos stvaralaštvu Igora Kordeja i stripa uopće. Rabeći rock-skladbe kao predložak iščitavanja, hrvatski stripaš uspostavlja složenu stvaralačku mrežu izrazito visokih kvalitativnih vrijednosti. Pritom se svaki od pet stripova odlikuje osebujnim definiranjem jezika stripa, a usudio bih se ustvrditi da su Ona se budi prema skladbi novovalne rock-skupine Šarlo akrobata i Maljčiki prema skladbi podjednako važnih VIS Idola prava remek-djela čija se vrijednost potvrđuje i u vremenskom odmaku duljem od dvadeset godina, a vrlo im je blizu i Krokodili dolaze prema skladbi Električnog orgazma. Ako su obilježje Ona se budi sukob s društvenom i obiteljskom represijom, a Maljčiki ironiziranje postulata socrealizma, Krokodili dolaze kao da anticipiraju sve snažnije otuđenje posljednjega razdoblja socijalističke Jugoslavije i njezin krvavi raspad.

Ironija i angažman

Jasne su stilske opreke dvaju stripova objavljenih 1982. u tjedniku Danas, ali ih određuje i jasna ironija prema postulatima tzv. samoupravnoga socijalizma i onodobnih društvenih težnji. I ako jedan od njih nastaje prema narodnom ogovaranju, drugi je interpretacija televizijskoga Dnevnika, zamalo groteskan osvrt na upeglavanje društvene stvarnosti u vodećoj političkoj emisiji. Zamalo da možemo suprotstaviti i dva stripa iz 1985, Big Nemo in Slumberland objelodanjen u Yu strip magazinu i Buff sa stranica Spunk novosti. Osam tabloa Big Nema restrukturiranje je ranoga remek-djela devete umjetnosti, stripa Little Nemo in Slumberland Winsora Mc Caya započeta 1905. i u njima Kordej propituje ljudsku spolnost, podjednako i heteroseksualnu, ali za to razdoblje i još ne baš poželjnu homoseksualnost. Ne treba zaboraviti da je posrijedi strip bez riječi, osim tek jednoga kontekstualnoga kontrapunkta te je razvidna naglašenost vizualnoga potkrijepljena i vrsnim Kordejovim kadriranjem, kompozicijom i crtežom. Kratki Buff prapovijesni je, ali i ironičan komentar intelektualnog napretka čovječanstva i mogućega ostvarenja svih ljudskih potencijala. Naposljetku, Quid facemus nos?... i Curriculum vitae iz 1982. i sa stranica Spunka žanrovski su opoziti. Quid facemus nos?... temeljno je povijestan, ali ga njegov modernistički predznak provlači kroz znatno slojevitiji komentar civilizacijskoga napretka i odnosa povijesnoga i suvremenoga. Pokret srednjovjekovnog naroda percipiramo kroz likove snažnih šrafura i posvemašnje apstrahiranje, odnosno reduciranje zaleđa, a monumentalnost događaja podcrtava i promišljena Kordejova režija stripa. Curriculum vitae je pak znanstvenofantastičan i obilježavaju ga noćni eksterijeri, panika pred dolaskom izvanzemaljaca i središnji lik, očigledno filmski celebrity koji alkoholiziran i ne shvaća da se egzistencijalna prijetnja tiče i njegova opstanka.

U albumu Deja vu, dakle, svjedočimo o brzome usponu stila i kvalitete stvaralaštva Igora Kordeja. U razmjerno kratku razdoblju hrvatski se autor vinuo do vrhunaca tadašnjega jugoslavenskoga stripa, postao jednim od vodećih hrvatskih autora i nedvojbeno otvorio mogućnost međunarodnoga uspjeha. Album je obogaćen autorovim predgovorom u kojem Kordej objašnjava rano razdoblje vlastita stvaralaštva te pogovorom Vladimira Šagadina s elaboriranjem važnosti popularne kulture i Kordejove uloge u hrvatskom stripu. Ovdje citiram Šagadinov komentar izdvojen na omotu albuma: „Ova knjiga je početak divlje crte, nikad ukroćene, početak sjajnog kadra kojeg je Kordej tako dobro znao ‘zakucati’ baveći se ilustracijom, početak storytellinga kojem će se pokloniti svijet stripa i Kordeja uvrstiti u A- razred strip-umjetnika.“