Dostojno poštovanja

Trideset godina umjetničkog djelovanja komornog ansambla koji je obogatio i zadužio hrvatsku glazbenu kulturu vrijedno je divljenja i poštovanja. Iskazali su to i brojni slušatelji ciklusa Lisinski subotom, koji su svečanom, jubilarnom koncertu pribivali i iskreno, s odobravanjem, popratili vrijedne izvedbe. Trio Orlando sastavom je tzv. glasovirski trio (klavir, violina i violončelo). Takvih je ansambala u svijetu, pa i kod nas, malo u odnosu na brojne gudačke kvartete. A kada glasovirski Trio Orlando, uz brojne uspješne izvedbe djela gotovo svih razdoblja, izvede pa i praizvede (posebno za njih i skladana) mnoga djela hrvatskih skladatelja ansamblu je istaknuto mjesto u nacionalnoj glazbenoj povjesnici osigurano!

Tonko Ninić, Vladimir Krpan i Andrej Petrač  / Snimio Tugomir Hrabrić

Trio Orlando nazivom upućuje na Dubrovnik, ali i Dubrovačke ljetne igre. Jer u Dubrovniku je, kod nas, najpoznatiji spomenik srednjovjekovnom (stvarno franačkom) vojskovođi, koji je kao vitez postao gotovo legendarni lik imenom Orlando ili Roland. To je dovoljno za navod o imenu Trija koji se može, ali i ne mora naći u popratnoj knjižici kojom publika prati koncert. Ali ako se taj naziv još dodatno pojašnjava, to mora bit točno, a ne proizvoljno kao što piše u večernjoj, ali i u mjesečnoj programskoj knjižici Lisinskog! Trio je ime dobio po nagradi Orlando, koju na Dubrovačkim ljetnim igrama od 1976. dodjeljuje najprije Vjesnikov mjesečnik Izbor, a od 1992. do danas HRT. Nagradu ne dodjeljuju Dubrovačke ljetne igre jer bi to bilo festivalu neprimjereno, već stručni žiriji kazališne i glazbene kritike. Glazbeni Orlando je 1978. dobio pijanist Vladimir Krpan, a 1980. ansambl Zagrebačkih solista koje je predvodio violinist Tonko Ninić. Kada je 1984. Orlando dobila violončelistica Ksenija Janković, Dubrovnik je imao troje za Trio, pa je Igoru Kuljeriću, tadašnjem šefu glazbenog programa, koji nikad nije bio (današnjom terminologijom) ravnatelj DLJI (1985. direktor je bio Niko Napica) bilo logično potaknuti osnivanje Trija Orlando! S odlaskom Ksenije Janković 1987. u Würzburg članom postaje slovenski čelist (a Janigrov učenik) Andrej Petrač, koji je i danas i Triju.

Za svečarski koncert Trio Orlando pripremio je izvedbe tri djela. U prvom, komornom dijelu to u bili Trio u D-duru za violinu, violončelo i glasovir, op.15, br. 1 Dore Pejačević i Alleluia za violinu, violončelo i glasovir Igora Kuljerića. Profinjenim muziciranjem Pejačevićkine partiture Ninić, Krpan i Petrač uvjerili su nas u glazbeničku predanost naše najpoznatije skladateljice, a angažiranom izvedbom zahtjevne Kuljerićeve Alleluje u vrsnost svog promotorstva suvremene hrvatske glazbe.

Prije stanke Triju su uručena za 30. obljetnicu priznanja i plakete Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika.

U drugom dijelu uz pratnju Zagrebačke filharmonije pod brižnim vodstvom Vladimira Kranjčevića izveden je Trostruki koncert za violinu, violončelo i orkestar u C-duru, op. 56 Ludwiga van Beethovena, blistavo djelo koje najčešće sviraju tri vrsna solista. S Krpanom i Petračem bio je Goran Končar kao gost Trija te je umjesto Tonka Ninića izveo violinsku solo dionicu (bilo bi od mo. Ninića suviše tražiti da 35 minuta muzicira stojeći!) i tako se okončala posebno toplo primljena jubilarna koncertna vcčer Trija Orlando.