Zaljubljenik u hrvatsku riječ

U susret 90. obljetnici rođenja Miroslava Vaupotića, književnog povjesničara, esejista i kritičara, u Društvu hrvatskih književnika održan je književno-znanstveni kolokvij. Potreba za obilježavanjem ove obljetnice, kako je istaknuo predsjednik DHK Božidar Petrač, dolazi zbog zaborava imena tog osebujnog kroatista i samozatajna pjesnika u našoj javnoj komunikaciji. Uz Božidara Petrača skupu su se obratili akademik Dubravko Jelčić i Vinko Brešić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Miroslav Vaupotić

Prema riječima Vinka Brešića, Miroslav Vaupotić preminuo je na vrhuncu intelektualne snage, u trenutku kada se od njega očekivalo da ostvari životna djela te u njima kanalizira svoje silno znanje i iskustvo koje je svakodnevnim posvećenim radom skupljao. Upravo strast i žurba koje su obilježavali Vaupotićeve geste, govor i pisanje, zadobile su puni smisao tim preranim odlaskom. Usprkos tomu iza Miroslava Vaupotića ostao velik i raznovrstan opus, ocijenio je Brešić i dodao da se u Vaupotićevu pisanju mogu pronaći tri teme koje su se gotovo opsesivno javljale: Barac, Krleža i časopisi.

Akademik Jelčić govorio je o prijateljstvu s Miroslavom Vaupotiću i rekao da je Vaupotića uvijek obilježavala ljubav prema hrvatskoj književnoj riječi i tradiciji. Sve što je ulazilo u taj okvir kod njega je budilo duboki interes. Jelčić je istaknuo kako se Vaupotić nije bavio časopisima samo analitičko-kritički nego je svojim pisanjem i praktično obilježio rad mnogobrojnih časopisa.

Božidar Petrač govorio je o Miroslavu Krleži i Vaupotiću. Rekao je da je Miroslav Vaupotić na prvom mjestu bio veliki zaljubljenik u slobodu umjetnosti i stvaralaštva i po tome je Krležu smatrao bliskim. Vaupotićev rad obilježava duboka zahvalnost Krleži koji ga je, kaže Petrač, „doveo do predvorja umjetnosti“, a svoju je zahvalnost najbolje iskazao kroz monografiju Siva boja smrti. Vaupotić se od mladenačkog iščitavanja Krleže, zaključio je Petrač, do smrti „sav posvetio književnosti i za nju je strastveno pregarao te prerano istražnim postupkom i bolešću načet izgorio u 56. godini.“