Vrlo dobar operni koncert

Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, kao producent i organizator programa, 7. studenoga započela je novi ciklus Lisinski Arioso koji, uz ostalo, četirima koncertima operne glazbe želi nadomjestiti odustajanje od prijenosa opernih priredbi iz njujorške opere Metropolitan na koje se publika u minulih pet godina navikla. Arioso predviđa koncerte četvero međunarodno istaknutih opernih pjevača. Planiran je, uvjetno rečeno, uzlazno te je za prvi koncert odabrana nova operna zvijezda, njemačka sopranistica Anja Harteros, koja nam je najmanje poznata i nije kod nas nikada nastupala. Ove godine dobila je jednu od dvadeset godišnjih nagrada – onu za najbolju pjevačicu, nagradu koju dodjeljuje prije dvije godine u Londonu osnovana zaklada International Opera Awards. Druga je po redu našim ljubiteljima opere dobro poznata Elina Garanča, koju smo gledali u live prijenosu iz Meta, ali i uživo slušali na zagrebačkom koncertu u Lisinskom. Elina Garanča jedina će pjevati uz glasovirsku pratnju, dok ostalo troje prate orkestri.

Anja Harteros i Ivan Repušić  / Snimio Tugomir Hrabrić

Arioso planira ugostiti još i dvojicu pjevača, istaknutih baritona. Amerikanca Thomasa Hampsona, koji neće pjevati opernu glazbu, veći songove Weilla, Berlina, Gershwina i Portera. Na kraju sezone, u svibnju, najavljeno je gostovanje ruskog opernog kralja Dmitrija Hvorostovskog. No nakon objave da je Hvorostovski počeo borbu s tumorom na mozgu upitno je hoće li za sedam mjeseci biti sposoban pjevati predviđeni program.

Nastup Anje Harteros, unatoč propagandnom trudu i iskorištavanju samohvalisavih PR-epiteta International Opera Awards o „najboljoj pjevačici svijeta“, nije bio senzacionalan. Bio je to vrlo dobar operni koncert, ali zahvaljujući i tome što je Anju Harteros pratila Panonska filharmonija iz Pečuha, ugledni i najstariji mađarski simfonijski orkestar, dok je koncertom ravnao Ivan Repušić, naš vrsni dirigent sa već zavidnom njemačkom karijerom, napose na opernom području.

Koncert je počela Panonska filharmonija, razigranom uvertirom Mozartovu Figarovu piru, kao najava prvom prinosu Anje Harteros, Grofičinom arijom Porgi, amor iz drugoga čina. Grofica je njezina prva svladana uloga još iz školskih dana potkraj osamdesetih godina, koju otad stalno pjeva, sada u međunarodnoj karijeri već petnaest godina.

Anja Harteros 43-godišnja je pjevačica s nizom svladanih uloga pa je baš intrigirala arija Grofice. Izvela ju je moćnim, tonski izražajnim, a u osnovi lirskim sopranom s očekivanom iskustvenom zrelošću i intonativnom perfekcijom koja baš i nije bila s tim u skladu.

Slijedila je Verdijeva glazba. Najprije profinjeno odsviran Preludij trećem činu Traviate, a potom Desdemonina Ave Maria iz Otella, koju je Anja Harteros donijela interpretativno uvjerljivo. Blistala je nakon toga orkestralna svirka impresivne izvedbe uvertire Nabucca, da bi slijedio uvjerljiv pjev Anje Harteros u Leonorinoj ariji Tacea la notte placida iz Trubadura, čime je okončan prvi dio koncerta.

Drugi dio otpočela je Aidina arija Ritorna vincitor, koju je angažirano tumačila, iako nije ostvarena emotivnom profinjenošću koju velike Aide daju. Panonska je filharmonija potom najblistavije odsvirala Intermezzo iz trećega čina Puccinijeve Manon Lescaut, a Harterosova tumačila ariju Poveri fiori iz Cileine Adriane Lecouvreur. Najblistaviji je bio finale – odlično odsvirana uvertira Verdijeve Moći sudbine i potom Leonorina arija Pace, pace mio Dio. Aplauzi su ishodili i dodatak, čime je završen vrlo dobar operni koncert.