Stepinac – svijetla točka čovječanstva

„U katedralu, kad su teške noći, / Na Banov grob zna neka žena doći / S teškim križem cijele jedne nacije…“ Stihovi su to iz Matoševa soneta Pri Svetom Kralju koje – s obzirom na tešku povijesnu okolnost da Hrvati nakon 1960. u istoj katedrali češće pohode Kardinalov grob nego Banov – možemo osuvremeniti tako da umjesto o junačkome banu Tomi II. Erdödyju govorimo o mučeniku i još većemu junaku u borbi za čovjeka, narod i Katoličku crkvu – bl. kardinalu Alojziju Stepincu. U tome smislu vrijedne su navođenja riječi nadbiskupa zagrebačkoga Josipa Bozanića da je „Alojzije Stepinac u teškim vremenima nosio križ hrvatske nacije te je postao simbolom hrvatskoga identiteta“.

Te je riječi kardinal Bozanić, kao veliki kancelar Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, izrekao u pozdravnome govoru 4. studenoga u Kongresnoj dvorani Ekonomskoga fakulteta u Zagrebu, gdje je u organizaciji KBF-a održan colloquium academicum Blaženi Alojzije Stepinac – katolički uzor čovjekoljublja. K tome je kardinal Bozanić kazao da Crkva ustrajno čuva spomen svetosti Alojzija Stepinca, čije se ime duboko utisnulo u memoriju hrvatskoga narodnog bića te u njoj trajno živi. Za Stepinčevo uzorno katoličko čovjekoljublje kardinal je Bozanić rekao da nastavlja žariti svjetlo, širiti nadu i poticati dobrotu, a to se čovjekoljublje „ponajbolje očituje u njegovu odnosu prema potrebitima bilo koje razine i u njegovoj herojskoj čistoći od svake mržnje i neprijateljstva“.

Stjepan Damjanović, predsjednik Matice hrvatske  / Snimio Bernard Čović

Zatim je predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Zvonko Kusić rekao da se stoljeće nakon Josipa Jurja Strossmayera, koji je znatno pridonio pozicioniranju Hrvatske u europskome civilizacijskom krugu, pojavio opet jedan veliki biskup, i to u najtežim vremenima, presudnima za hrvatsku povijest. Unatoč tomu da nitko tako jasno kao Stepinac nije ustao protiv rasnih zakona, istaknuo je akademik Kusić, komunističke su ga vlasti osudile na montiranome procesu, napadajući time Katoličku crkvu, hrvatski narod i ideju slobode – no Stepinac je snagom duboke i nepokolebljive vjere postao simbolom nade i otpora.

Damir Boras, rektor Sveučilišta u Zagrebu, istaknuo je Stepinčevu građansku hrabrost u svim režimima, njegovo svjedočenje kršćanske ljubavi prema bližnjemu. „Nemam nikakve rezerve u tome da je on svetac“, zaključio je Boras.

O Alojziju Stepincu kao baštini koja obvezuje, o njegovu uzornu životu kao primjeru koji nam može pomoći da uvijek prepoznamo Božju volju, govorio je akademik Stjepan Damjanović, predsjednik Matice hrvatske. „Nećete pronaći neku ozbiljnu pogrešku u nadbiskupovim odlukama, uzalud ćete tražiti neprihvatljiv stav u njegovim istupima. Doživljavam ga stoga kao velikoga zaštitnika ljudi koji vode crkvene i civilne ustanove na različitim razinama odlučivanja“, kazao je akademik Damjanović te dometnuo da su Stepinca „krasile četiri stožerne vrline klasičnoga svijeta: umjerenost, razboritost, pravednost i jakost“.

Ravnateljica Staroslavenskog instituta Marica Čunčić vjeruje da je Hrvatska napustila komunističko jednoumlje zagovorom bl. Alojzija Stepinca, koji je bio duhovni otac i pastir svih koji su mu bili povjereni te „patron ljubavi prema svojoj domovini i Papi“. Stepinac je živio „treći stupanj poniznosti“, a ta se poniznost očitovala u pristajanju na patnju po uzoru na Isusa Krista, istaknula je Marica Čunčić.

O kardinalu Stepincu kao promicatelju vrijednosti ljudskoga dostojanstva, tražitelju slike Božje u svakome čovjeku, neovisno o njegovoj nacionalnoj, rasnoj, klasnoj, ideološkoj, političkoj i kojoj god pripadnosti, govorio je Božidar Petrač, predsjednik Društva hrvatskih književnika. On je između ostaloga kazao da u životu Alojzija Stepinca, osobito tijekom ratnoga vihora i neposredno nakon njega, može otkriti orijaško hrvanje u svijetu zatečenu između dobra i zla. Stepinac je iz te borbe izišao čiste savjesti, a svojom je posljednjom rečenicom „Budi volja tvoja“ iskazao „potpuno prianjanje uz Isusa Krista“, zaključio je Božidar Petrač.

Jezičnu i sadržajnu analizu dnevnika Josipa Vranekovića, krašićkoga župnika koji je zapisivao izreke i misli zatočenoga kardinala Stepinca, izložio je Stipe Botica, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. On je istaknuo odnjegovani Stepinčev stil, koji obiluje aforizmima i gnomama, gdjekad i poslovicama. Među mnogim je Stepinčevim izjavama Stipe Botica naveo i ovu: „Mogu ja otići, ali Crkva će ostati. Komunizam će proći, ali Crkva će ostati. Ni vrata paklena neće je nadvladati, a kamoli Tito i Ranković.“ K tome je profesor Botica ustvrdio: „Sveta Stolica ne smije slušati nikoga i bez zadrške treba proglasiti blaženog Alojzija Stepinca svetim!“

Juraj Batelja je istaknuo da je nadbiskup Stepinac zajedno sa Srbima spasio od smrti 27.215 srpske djece, ratne siročadi, te velik broj odraslih srpske nacionalnosti

Gordan Ravančić, zamjenik ravnateljice Hrvatskoga instituta za povijest, govorio je o liku kardinala Stepinca kakvim ga vide povjesničari te je naglasio da smatra kako je bl. Alojzije Stepinac uistinu živio u skladu sa svojim biskupskim geslom In te, Domine, speravi. „Sasvim je jasno da je nadbiskup Alojzije Stepinac činio sve u svojoj moći da očuva integritet Crkve i pastve trudeći se pomoći potrebitima bez obzira na njihovu vjeru, rasu i političko uvjerenje“, rekao je Gordan Ravančić.

Tijek postupka Stepinčeve kanonizacije predstavio je mons. Juraj Batelja, postulator kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca, istaknuvši pritom da je nadbiskup Stepinac zajedno s mnogobrojnim Srbima okupljenim u 21 skupinu suradnika s Caritasom Zagrebačke nadbiskupije i Međunarodnim crvenim križem uzmogao spasiti od smrti 27.215 srpske djece, ratne siročadi, te velik broj odraslih srpske nacionalnosti; a dokumente koji o tome jasno svjedoče predočit će mons. Batelja na skorašnjemu simpoziju. Stepinac je, kako reče postulator njegove kauze, „svijetla točka čovječanstva i proročki glas koji je u svim vremenima upozoravao na zlo, a branio dostojanstvo čovjekove osobe stvorene na sliku Božju“.

Naposljetku se nazočnima u ime organizatora zahvalio dekan KBF-a Tonči Matulić, završivši obraćanje riječima: „Ti, blaženi Alojzije Stepinče, koji nas svojim svjedočanstvom života i danas oduševljavaš, koji nas činiš sretnima i ponosnima što u tebi vidimo Božje čovjekoljublje i čovječje bogoljublje na djelu; zagovaraj, moli, potiči, prati, čini što si uvijek činio kod Boga Oca našega nebeskog da i naše čovjekoljublje danas bude sjajno poput sunca, snažno kao ljubav i privlačno kao ljepota!“

Na akademskom besjedištu bili su, uz nekoliko katoličkih biskupa, brojne svećenike, redovnike, redovnice te vjernike laike, i predstavnici drugih vjerskih zajednica. Među njima i – što svakako treba spomenuti kao ohrabrujuće primjere koji svjedoče da je objektivan ekumenski i međureligijski dijalog o kanonizaciji Alojzija Stepinca moguć – predstavnici Srpske pravoslavne Crkve te Židovske općine Zagreb. Valja također kazati da je na tome akademskom događaju nastupio mješoviti zbor Instituta za crkvenu glazbu Albe Vidaković KBF-a u Zagrebu, izvodeći po jedan međučin duhovne glazbe nakon svakoga predavanja.