Odličan kraj sezone

Dubrovački simfonijski orkestar ove godine obilježava devedeset godina postojanja, a tu važnu obljetnicu slavio je čitavu godinu čestim nastupima uglavnom u Kneževu dvoru. Orkestar je paralelno organizirao i tri festivala kojima je okružio Dubrovačke ljetne igre: Međunarodni festival opernih arija Tino Pattiera, Međunarodni festival Dubrovnik u pozno ljeto i Festival Jesenji glazbeni moskar. Na brojnim koncertima ugostio je mnoge domaće i strane umjetnike s kojima je surađivao niz godina. Pogled unatrag govori o visokoj konstanti u kvaliteti, stoga možemo govoriti o uspješnoj i zreloj sezoni.

Toni Kursar, DSO i dirigent Noam Zur

Slavlje je Orkestar završio nastupom 30. listopada kojim je predstavio dubrovačke umjetničke snage i iz skladateljskih i iz solističkih redova. Koncert je održan pod palicom izraelskoga dirigenta Noama Zura i to u Dominikanskoj crkvi pred brojnom, mahom stranom publikom. Znamo da je jesenska koncertna publika u Dubrovniku vrlo educirana. Tim nam je draže što je svjedočila odličnoj izvedbi djela koje nikada nije čula. Doduše i dubrovačka publika se prvi put upoznala sa skladbom napisanom i praizvedenom 2006. Čekala je gotovo desetljeće kako bi uživala u Koncertu za rog i orkestar Dubrovčanina Petra Obradovića. Čemu toliko dugo kad imamo izvrsnoga solistu Tonija Kursara, člana Orkestra a postdiplomanta iz klase Radovana Vlatkovića?

Nastup solista uokvirile su dvije orkestralne skladbe: Sibeliusov Valse triste koji je odsviran možda malo suzdržano, ali je ipak postigao sugestivan učinak te u drugom dijelu Mozartova Simfonija br. 25 u g-molu.

Središnje djelo i po mjestu i po značenju bio je Koncert za rog i orkestar Petra Obradovića koji je i bio na izvedbi. Djelo je izrazito pitko i protočno, spoj je Mediterana, melankolije, suptilnosti, prozračnosti te umjerene mahnitosti. Sve spomenuto predočavalo nam je različite slike i prizore i na neki nas način prošetalo kroz glazbenu povijest. Skladba je izazvala potpunu zanesenost članova orkestra, ali i publike pa zaista govorimo o iznimnom trenutku. Koncert je izveden u jednom dahu, a pratio se bez treptaja! Toj posebnoj atmosferi u velikoj je mjeri pridonio Toni Kursar, koji se talentom i sviranjem odlično uklopio u dramaturšku strukturu djela. Ljepota njegova tona, tehničko vladanje instrumentom, muzikalnost koja svakom detalju daje na važnosti te raznolikost i raskoš u glazbenom izrazu, u svakom su trenutku korespondirali s orkestrom. Obradovićev Koncert za rog i orkestar zaslužuje još mnoge izvedbe koje ga, nadamo se, čekaju i u Kneževu dvoru. Kao i u dvoranama diljem svijeta.