Odlazak velikoga ludičara

Dana 4. studenoga u Krapinskim Toplicama napustio nas je Pajo Kanižaj, veliki hrvatski pjesnik, humorist i pisac za djecu. Rođen u podravskom selu Đelekovcu 22. srpnja 1939, maturirao je u Koprivnici, a diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i živio („V Zagrebu mi je glava, / a čez srce dere Drava“). Bio je urednik zabavnih, humorističnih i dječjih emisija i serija te urednik umjetničkoga programa TV Zagreb, pa HRT-a. U književnosti se javlja stihovima u Osvitu 1957. Objavljivao je najviše satirično-humorističnu prozu i poeziju na hrvatskom standardnom jeziku i književnoj kajkavštini, pišući i uređujući humoristične rubrike u dnevnim novinama i tjednicima. Bio je glavni urednik časopisa Paradoks, Paradoksi i Žalac. Kao aforističar i satiričar oštar je komentator društvene zbilje u knjigama Na Golom otoku, Jedi bližnjega svoga, Naprijed u rikverc, a u pjesničkim zbirkama Kralju Tomislavu, I onda neš pil pokazuje kerempuhovsku žicu.

Pajo Kanižaj

Ovaj hrvatski klasik za djecu, „jedan od najvećih eksperimentatora u hrvatskoj dječjoj poeziji“ (Dubravka Težak), za zbirku Bila jednom jedna plava dobio je nagradu Ivana Brlić-Mažuranić, a za 3čave pjesme nagradu Grigor Vitez. Nekonvencionalan književni izraz vidljiv je i u komično-satiričnoj prozi Zapisi odraslog limača i u zbirkama duhovitih priča Kad sam bio odrastao i Prozor u prozu, u tkanju inventivnih jezičnih kovanica i parodije, na što se nadovezuje njegov udjel na sceni književne enigmatike.

Publika pamti desetak Kanižajevih radijskih i televizijskih komedija za djecu i odrasle, npr. Psihijatar za ure, ali i njegove tekstove za dječje predstave, npr. Minica, Djevojčica i neman. Suautorski je potpisao dramske satire, ali i glazbenu komediju Tata, udajem se za crnca te napisao scenarij za cjelovečernji crtani film Šegrt Hlapić. Mnoge su mu pjesme uglazbljene, izvođene i nagrađivane na festivalima.

Tekstovi Paje Kanižaja prevedeni su na slovenski, makedonski, slovački, češki, poljski, ruski, bugarski, talijanski, španjolski, engleski, njemački i japanski jezik. Dobio je nagrade na međunarodnom festivalu humora u Bordigheri, Zlatnu sirenu i Zlatno Kerempuhovo pero, 1971, te nagradu za haiku u Tokiju, 1998. U Koprivnici je 2006. dobio nagradu za životno djelo, a 2012. uručena mu je i nagrada Dubravko Horvatić za poeziju.