Jazz na Muzičkoj akademiji

Već je odavno poznato da brojni mladi hrvatski glazbenici odlaze na studij jazza u inozemstvo s objašnjenjem da u Hrvatskoj ne postoji institucija koja bi im to omogućavala Najviše se spominju edukativne jazz-institucije u Grazu, njezinoj ekspozituri u Klagenfurtu, potom vrlo kvalitetan Kraljevski jazz-konzervatorij u Rotterdamu te nešto manje onaj u Bernu.

Saša Nestorović  / Snimio Davor Hrvoj

Danas već možemo govoriti o relevantnim elementima jazz-edukacije i na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Nažalost neuspjeli počeci uvrštavanja jazz-obrazovanja u programe studija u toj ustanovi datiraju još iz sedamdesetih godina prošloga stoljeća, kada je skupina jazz-glazbenika i stručnjaka za tu vrst glazbe na čelu s redovitim profesorom trube i provjerenim jazz-glazbenikom Stankom Selakom sasvim ozbiljno pokušala u program Muzičke akademije uvrstiti i kolegije jazza, kako završeni studenti glazbe ne bi ostajali neinformirani i u tom segmentu glazbenoga fenomena 20. stoljeća. Bio je već tada napravljen i detaljan plan kolegija, nabavljena je potrebna literatura korištena na uglednim američkim školama te vrste (Grove i Berklee) te veći broj knjiga za vježbanje pojedinih instrumenata i ostale literature iz vrsnih njemačkih izvora. Problem je tada bila stručna sprema nekih istaknutih, za predavanja pojedinih instrumenata predviđenih džezista, bez visokoškolskih diploma, koji bi u takvu projektu mogli funkcionirati jedino kao honorarni docenti. Sve je već bilo spremno, nastavni planovi za pojedine kolegije napisani, docenti za pojedine instrumente odabrani, pa su čak za početak od mjerodavnih ustanova bila odobrena i neka financijska sredstva. No onda se Stanko Selak, koji je jedini s obzirom na svoj položaj profesora na Muzičkoj akademiji mogao realizirati, tu ideju kao i pripremljene kolegije, ipak odlučio za ponudu Muzičke akademije u Kölnu, i čitava je već inače dobro pripremljena stvar pala u vodu.

Ideja da se jazz barem djelomično uvrsti u program nastave Muzičke akademije ostvarena je 2008, kad je utemeljen izborni predmet o osnovama jazz-improvizacije za sve odjele studenata četvrte i pete godine. Odaziv dvadesetero studenata, instrumentalista, skladatelja i pedagoga pokazao je opravdanost takve odluke. Zasad jedan sat tjedno studenti uče osnovne ljestvice, forme i fraziranje u jazzu. Godinu poslije, 2009, pokrenut je kolegij Osnove jazz-improvizacije II za studente koji žele u jazzu napredovati, što će ubrzo pokazati i određene rezultate. Godine 2011. otišlo se i korak dalje pokretanjem izbornog predmeta, odnosno grupe predmeta nazvanog Jazz modul s kategorijama: Osnove jazz-improvizacije I i II, Ritam u jazzu, Jazz-ansambl i Osnove aranžiranja I i II. Važnu je ulogu u tome imao naš istaknuti jazz-glazbenik zapažene domaće i međunarodne karijere, klarinetist, sopran i tenor-saksofonist, sada docent Muzičke akademije Saša Nestorović, donedavno dirigent Jazz orkestra HRT-a. Nestorović diplomirao je na Muzičkoj akademiji u klasi profesora Josipa Nochte. Djeluje od 1989. i glazbenik je bogate karijere. Na čelu je sastava Zagreb Jazz Portrait, član je skupine Boilers i dugogodišnji solist saksofonske sekcije big benda zagrebačke radiotelevizije, koju je predstavljao u međunarodnom orkestru EBU-a u Montrealu 1999. U području ozbiljne glazbe godinama je aktivan u Zagrebačkom kvartetu saksofona, a sada je eto i zapažen pedagog. Proširenje kolegija jazza na Muzičkoj akademiji zahtijeva i nazočnost drugih nastavnika, pa će kolegij Ritam predavati inače zapažen gitarist Elvis Penava, a osnove aranžmana Zlatko Tanodi, nekada pijanist i vođa malog sastava Opus X. Kolegiji Improvizacija i Ansambl ostaju u ingerenciji Saše Nestorovića.

Spomenuta je jazz-edukacija na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji već iznjedrila, odnosno usmjerila, nekoliko studenata da se na razne načine okušaju i u toj glazbi. Tu valja spomenuti ponajprije povremene sastave koji su formirani u sklopu akademije te nekoliko imena koja se već mogu pohvaliti i nekim drugim jazz-uspjesima, što dakako još ne znači da će se u potpunosti posvetiti komercijalno ne baš profitabilnu jazzu. Prema profesoru Nestoroviću u ovom trenutku bili bi to pijanist Petar Čulibrk, Filip Novosel, koji trenutačno studira na New School u New Yorku, flautistica Dijana Čerenšek, koja vodi vlastiti mali sastav, a nastupila je već u sklopu programa VIP jazz-festivala, kontrabasist Stjepan Horvat, vođa nekoliko raznih malih čakovečkih sastava, te možda džezistički najizrazitiji klarinetist i saksofonist Robert Pajić, voditelj big benda u Karlovcu, a uz to je i prvi alt-saksofonist te bariton-saksofonist Jazz orkestra HRT-a.

Premda zagrebačka Muzička akademija (još) nema poseban jazz-odjel, koji možda neće nikada ni imati, i ovo što se u smislu jazza ostvarilo u sklopu dosadašnjega programa, svakako je za pohvalu, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog suglasja s glasovitom tokijskom deklaracijom UNESCO-a iz 1996, koja u nekim bitnim dijelovima jazz stavlja u istu kategoriju s ozbiljnom glazbom.