Mate Matišić, Bljesak zlatnog zuba, red. Zoran Mužić, Gradsko kazalište Komedija
Vjerujem da ne postoji hrvatski kazalištarac koji ne poznaje Matišićevu prvu dramu, Bljesak zlatnog zuba, koju je pod naslovom Namigni mu, Bruno! danas istaknuti dramatičar napisao kao osamnaestogodišnjak, posvetivši je rodnim Ričicama. Sudbina gastarbajtera koji „trbuhom za kruhom“ odlaze u Njemačku i Hrvata koji moraju zbog istoga ili političkoga razloga otići sve do Australije aktualna je i danas, možda više no ikad. Ovaj je tekst Mate Matišića podnaslovljen kao „gastarbajterska kronika“, a redatelj Zoran Mužić hrabro, u suradnji s pouzdanim scenografom Darkom Bakližom i gotovo nepogrešivom kostimografkinjom Elvirom Ulip naglašava kroničnost dolazaka i odlazaka u gastarbajtersku nesigurnost tračnicama vlaka u pozadini pozornice na kojima promiču skupni i obiteljski portreti u kojima prevladava smrt, tragedija i tuga te rijetki proplamsaji radosti.
Dojmljivo prikazana atmosfera Imotske krajine / Snimila Ines Novković
Izvornost Matišićeva teksta, koji bismo prije nazvali groteskom ili mentalitetnom tragikomedijom, crnom komedijom, nikako ne samo komedijom, podcrtana je izvornim pjevanjem gangi, u izvedbi Ričičana i Ričičanka, te atmosferskom, nenametljivom glazbom Šimuna Matišića i Mate Matišića. Ipak, najviše od svega, sudbina raspada obitelji, naglih vjenčanja i smrti, jakoga osjećaja nacionalnoga i baždarenja poslova u političkim vodama ne bi na pozornici Komedije na premijeri 30. listopada mogla biti prikazana bez izvrsno svladana govora Imotske krajine gotovo cijeloga glumačkog ansambla, iz kojega izvire i folklor i usud, za što je zaslužan jezični savjetnik u predstavi i glavni glumac Damir Lončar, koji maestralno donosi ulogu Stipe, gastarbajtera, oca obitelji u kojoj je šesnaestogodišnja kći ostala trudna. Damir Lončar ubada svojom ulogom u najcrnje slojeve patrijarhalnoga društva, kad pokušava uporabiti bič u sukobu s vlastitom ženom, do nježnih proplamsaja u odnosu s kćeri ili poduzetničkih u pripremi vjenčanja te pravednih u prikazu sudbine ubijenoga prijatelja. Lončareva snažna gluma vibrira između komedijskih, emotivnih trenutaka i tragedijskih dubina i nosi predstavu u cjelini.
Izvrsna je i Nina Kaić Madić kao njegova žena Trusa, u prvom dijelu predstave, kad iznenađuje veliko glumačkom preobrazbom i iznimno dobro svladanim govorom, te u drugom, kad njezin pjevački glas odjekuje kao iz dubina imotskih jezera i klisurastih jeka. Sjajnu je ulogu napravila i Vanda Winter, kao Zlata, Stipina i Trusina kći, besprijekornim govorom i komedijskom impostacijom glasa u visinu dodavši svojoj suptilnoj figuri nove dimenzije glumačkog izraza. Dimenziju točne začudnosti i potrebne aktantske zbunjenosti donosi i Ivica Zadro kao Karlo, gostioničar, povratnik iz Australije, a vrlo je dobar i Filip Juričić, kao njegov sin Sveto, prisilni ženik, koji izvrsno baždari eruptivnu mušku energiju i kukavičku slabost.
U teškoj ulozi gastarbajtera Ante Davor Svedružić potvrđuje glumačku iznimnost, kao i u hamletovskom, grobarskom epilogu predstave. Publiku su oduševile Babe, a autorica ovih redaka ne sjeća se bolje ženske groteskne uloge od one koju je nizom glasovnih i gestualnih detalja ostvarila izvrsna Jasna Palić Picukarić kao Baba II, u suigri s karakterno-tipski nijansiranom Vanjom Ćirić kao Babom I. i mladom Marijom Borić kao starom Babom III. Slabu, nježnu, suptilnu, nesretnu stranu Imotske krajine donosi Ronald Žlabur, kao Mijo, zatim Vinko Kraljević u dominantnoj ulozi velikoga patnika, Mijina oca Nine, koji se odlučuje na samoubojstvo, te Nera Stipičević, svježinom ostvarene uloge, kao Mara, Mijina žena. Mentalitetnoj raznolikosti pridonosi dinamična i vrckasta Nada Abrus te brzogovorni, energični Saša Buneta. Ljubo Zečević i Igor Mešin ističu glumačku, nerijetko samozatajnu, snagu, potvrđujući se se u ulogama od vlastite sredine različitih Liječnika i Učitelja.
Osim dubokom tragičnošću te stalnim humornim i komedijskim nitima predstava obiluje i asocijacijama na hrvatsku političku stvarnost u širokom rasponu pa njezin ritam, koji se nameće i iz sama teksta, pretvara dramu Bljesak zlatnog zuba Mate Matišića u ozbiljnu i slojevitu predstavu koja osvaja publiku i potvrđuje opravdanost njezina izbora kao predstave kojom Komedija obilježava 65 godina trajanja i postojanja.
Klikni za povratak