Kristina Restović, Roboti i Mjesec, Galerija SC, Zagreb, listopad–studeni
Umjetnički prosede splitske akademske grafičarke Kristine Restović određen je stalnim i promišljenim preispitivanjem tradicionalnoga medija grafike. Polazeći od tehnika plošnoga tiska, ali i kombinirajući ih s tehnikama visokoga tiska, kao i sa slikarskim tehnikama, autorica u svakom ciklusu potencira određenu datost medija te na njoj gradi koncepcijsku okosnicu zaokružene cjeline. Tako je, na primjer, u ciklusu Torbe pod x zrakama, koristeći se repetitivnim potencijalom matrica, do apsurda dovela činjenicu da su torbe s kojima putujemo i čiji se sadržaj pregledava u zračnim lukama, u biti međusobno istovjetne, no i potpuno različite i posve osobne. Kristina Restović intuitivno inducira ludizam kojim su suptilno protkani njezini radovi, na razini teme i izvedbe.
Iz postava izložbe / Snimila Žaklina Antonijević
Ludizam je posve izražen u recentnim djelima predstavljenima na izložbi Roboti i Mjesec postavljenoj u zagrebačkoj Galeriji SC. Izložbeni narativ sastoji se od dviju cjelina koje, iako mogu funkcionirati zasebno, u suglasju postižu cjelovitost te međusobno osnažuju dojam začudnosti. Koristeći se arhitekturom galerije, posve prikladno, Mjesec je, odnosno rad koji u potpunoj crnini prikazuje srebrnu Mjesečevu kuglu, izdignut i izdvojen u povišenoj prostoriji ponad izložbene dvorane. I sasvim slučajno (ili ne), u noći otvaranja, Mjesec na nebu bio je pun!
Prikazi robota i mjeseca na aluminijskim pločama većih dimenzija (1 x 2 m) izvedeni su sitotiskom (Mjesec) i oslikavanjem temeljnim bojama za aluminij (roboti). Posebno valja istaknuti izbor aluminija kao podloge. Odsjajem, refleksijom okoline on stvara sponu između kompozicije i okoline. Djela uvlače vanjski kontekst u vlastiti sadržaj, promatrači su zatečeni vlastitim odrazom unutar kadra koji podsjeća na filmske kadrove ili kadrove stripa. Materijal usto asocira na metalne materijale od kojih su izrađivani trodimenzionalni roboti.
U dinamičnim sekvencama na slikama nižu se različite situacije sa simpatičnim robotima, prikazanima zasebno ili u parovima, skupinama. Nepostojanje narativne linije stvara specifičnu izmjenu i nizanja mogućih tokova radnje između pojedinih radova, u čijoj kreaciji sudjeluje i promatrač. Restovićeva pritom ne upada u zamku šablone (matrice), već svaki put iznova revidira motivaciju likovnog iskaza. Gdjegdje se posvećuje detaljima, slika robote upravo onako kako ih pamtimo kao igračke iz djetinjstva ili likove iz filmova znanstvene fantastike. No gdjegdje prelazi u dublje slojeve od njihove očigledne fizičke pojavnosti, odmičući se od čitljivoga realizma prema modalitetima apstraktnoga razmišljanja, aludirajući pritom na široko polje asocijativnosti.
Baš u tom kontekstu čini mi se važnim istaknuti odlomak iz teksta Tonija Horvatića: „Jer roboti i mjesec nisu tema već motiv, ponajprije zbog bogatstva ‘slika’ čiji su nositelj upravo u našoj memoriji, odnosno u onome što je od nje preostalo. Oni su besprijekorni okidači sjećanja, imaginarnog povratka u prostore djetinjstva, mladenačkoga zanosa, opčinjenosti svijetom otvorenih mogućnosti.“
Sjećanje i iskustvo proživljenoga bili su potka njezina zapaženoga ciklusa Ljetno poslijepodne, izložena prije pet godina u Kabinetu grafike HAZU. I dok je tada na lirsko-melankoličan način ispreplela više slojeva sadržaja i referencija, ovaj put odlučuje se za ohlađeniji pristup, na neki način mehanički. Ipak, ne susteže se posve od intuitivnoga pristupa. Mjesec koji se provlači na prikazima s robotima te koji je izoliran u Sobi za mjesečarenje, simbolizira uostalom žensku, sanjarsku, suptilnu energiju. Mjesec utjelovljuje i cikličnost, promjenjivost, vječno kretanje.
Sasvim jednostavno i nenametljivo, Kristina Restović stvara šire polje značenja od onoga što je sadržano u samostalnom prikazu. Tom logikom ona uspostavlja ambijent, što je zapravo odlika i njezinih prethodnih ciklusa, posebice Ljetnoga poslijepodneva. Prepušteni smo vlastitoj epizodi prepuštanja svemirskim bespućima u pratnji razigranih robota ili pak mističnoj meditaciji u noći punoga Mjeseca.
Klikni za povratak