Tako je govorio Moša Pijade

Netko će i ovaj osvrt proglasiti „vraćanjem u prošlost“ ne bi li omalovažio i relativizirao blagodat spasonosne istine, koja jedina može biti „zaglavni kamen“ za gradnju bolje i prosperitetnije budućnosti te pravednijega društva, u kojemu će ljudsko dostojanstvo biti najveća vrednota. Naslušali smo se i načitali u posljednje vrijeme hvalospjeva o antifašizmu, ali nažalost još nismo utvrdili konačnu i jedinu povijesnu istinu da su na prostoru bivših jugoslavenskih republika i pokrajina djelovale dvije vrste antifašizma. Doduše istinoljubivi i ljudi dobre volje znaju da određene strukture pod krinkom antifašizma nastoje pripadnike i sljedbenike tzv. „komunističkog antifašizma“ predstaviti javnosti kao istinske borce protiv nacifašističke ideologije i zločina koji su se u ime te ideologije počinili u prvoj polovici 20. stoljeća. S obzirom na mnoge zločine pripadnika „komunističkog antifašizma“, o tom se političkom pokretu ne bi smjelo radi povijesne istine uopće govoriti ništa pozitivno. No kako je većina medija u Hrvatskoj pod nadzorom lijevo liberalnih struktura, njihova „istina“ o komunističkom antifašizmu za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata na prostoru bivše Jugoslavije posjeduje neslućene mogućnosti za širenje i nametanje obmana i laži o navodnoj borbi za ljudska prava, ugrožena i gažena u ime nacifašističke ideologije.

Teško je shvatiti da se uopće mogu voditi žučne rasprave i polemike za i protiv određenih događaja i političkih uvjerenja iz prošlosti, o kojima postoje brojni dokumenti i svjedočenja na temelju kojih se nepobitno može utvrditi samo jedna istina. Teško je shvatiti, ali nije teško odgovoriti na pitanje zašto pojedine političke i „znanstvene“ strukture ne prihvaćaju povijesne činjenice i argumente. Odgovor se može naći u političkom i svjetonazorskom poimanju onih koji smatraju da lažima i obmanama mogu lakše steći određene političke ili neke druge interese. Osim toga još ima onih koji su na razne načine povezani s počiniteljima komunističkih zločina te se ne mogu i ne žele suočiti s istinom i priznati da je njihov „antifašizam“ zapravo druga strana medalje nacifašizma.

Budući da ne želimo govoriti „napamet“ niti samo teoretizirati, upozorit ćemo na pisani dokument s prvog zasjedanja AVNOJ-a u Bihaću 1942, a autor je monstruoznih stajališta iz toga dokumenta Moša Pijade, jedan od glavnih ideologa komunističke revolucije i partizanskog pokreta na prostoru bivše Jugoslavije. Spomenuti pisani dokument u potpunosti opovrgava pojedine branitelje i zagovaratelje „komunističkog antifašizma“, koji tvrde da je program komunističke ideologije bio dobar, ali da su u praksi pojedinci počinili zločine. Tko god pročita dio govora Moše Pijade sa spomenutog zasjedanja AVNOJ-a, spoznat će povijesnu istinu da su i program i praksa komunističke ideologije i pokreta bili zločinački. No pogledajmo koje je monstruozne upute davao Moša Pijade političkim komesarima i zapovjednicima partizanskih jedinica:

„Potrebno je stvoriti toliko mnogo beskućnika, da ovi beskućnici budu većina u državi. Stoga mi moramo da palimo. Pripucaćemo pa ćemo se povući. Nemci nas neće naći, ali će iz osvete da pale sela. Onda će nam seljaci, koji tamo ostanu bez krova, sami doći i mi ćemo imati narod uza se pa ćemo na taj način postati gospodari situacije. Oni koji nemaju ni kuće ni zemlje ni stoke, brzo će se i sami priključiti nama, jer ćemo im obećati veliku pljačku. Teže će biti sa onima koji imaju neki posed. Njih ćemo povezati uza se predavanjima, pozorišnim predstavama i drugom propagandom. Tako ćemo postepeno proći kroz sve pokrajine. Seljak koji poseduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima platu i ima hleba, za nas ništa ne vredi. Mi od njih moramo načiniti beskućnike, proletere. Samo nesrećnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja, reda i mira.“

Što reći nakon spoznaje o tim monstruoznim uputama komunističkog ideologa partizanskim jedinicama kako moraju djelovat u praksi i? Mnogi će zacijelo pomisliti da nisu znali da postoje ljudi koji mogu na takav način razmišljati, a kamoli druge upućivati, zapravo naređivati im da postupaju na neljudski, odnosno zločinački način, a sve radi navodnog „pravednog cilja“ kako bi se stvorilo komunističko društvo u kojemu će svi ljudi biti jednaki. U vezi s istinitom spoznajom o komunističkom režimu kao totalitarnom i zločinačkom, utemeljeno je danas u Hrvatskoj postaviti pitanje kako je moguće da još ima onih koji javno i slobodno, čak uz potporu određenih političkih struktura i medija, promiču komunistički antifašizam i njegove „stečevine“ kao povijesne i ljudske vrednote. Nije li nakon obilja dokaza i svjedočanstava o stravičnim zločinima komunističkog režima i partizanskog pokreta konačno došlo vrijeme da se na temelju istine ostvari i spasonosna pravda? Netko je odgovoran zašto u Hrvatskoj istina i pravda nisu temeljne vrijednosti. Odgovorni ne samo da ne djeluju u korist istine nego je nastoje zamagliti, primjerice ukidanjem pokroviteljstva na spomen blajburškim žrtvama. No nisu svjesni da nijedna svjetovna sila ne može istinu pobijediti. Vjerujemo da će istina uskoro u Hrvatskoj zasjati u punom sjaju i da će konačno zavladati mir, koji će biti „djelo pravde“, kako je prije više od dvije tisuće godina svjedočio prorok Izaija.