Život u znaku glazbe

Hrvatska kulturna javnost oplakuje gubitak svoga istaknutoga člana. U Zagrebu nas je u subotu, 10. listopada, zauvijek napustio Saša Britvić, istaknuti dirigent i organizator glazbenog života. Saša Britvić rođen je 1965. u Zagrebu, gdje je 1987. završio studij dirigiranja na Muzičkoj akademiji u razredu profesora Igora Gjadrova. Školovanje je nastavio kod Pierrea Dervauxa u Francuskoj, a u sezoni 1989/90. radio je s orkestrom Moskovske državne filharmonije kao stipendist Koncertne direkcije Zagreb. Dobitnik je niza nagrada, a najveće priznanje za kreativni rad primio je u obliku odličja reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za zasluge u kulturi.

Saša Britvić – prerana smrt glazbenog pregaoca

Saša Britvić dokazao se kao nadahnut i darovit tumač vokalne i instrumentalne glazbe u široku rasponu od baroka do suvremenih djela dirigirajući brojnim orkestrima i ansamblima, uključujući Zagrebačku filharmoniju, Zbor i Orkestar HNK Zagreb, Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a, Varaždinski komorni orkestar, Simfonijski puhački orkestar OSRH, Dubrovački simfonijski orkestar, Hrvatski komorni orkestar, Splitski komorni orkestar, Orkestar Riječke opere, Slovensku filharmoniju, Sarajevsku filharmoniju, Državni simfonijski orkestar St. Peterburg, Zbor M. I. Glinka, Simfonijski orkestar Emilia Romagna, Simfonijski orkestar Barija, ansambl Icarus, Orkestar mladih Europe, Orkestar Zaklade Yehudi Menuhin, Orkestar Alpe-Adria. Posebno poglavlje njegove karijere čini operno dirigiranje, gdje je na međunarodnoj sceni surađivao s najvažnijim pjevačkim imenima današnjice (J. Carreras, P. Capuccilli, G. Bumbry, Ruža Pospiš-Baldani, Dunja Vejzović, L. Roni, E. Obrastzova, W. Fernandez, K. Ricciareli). Bio je dugogodišnji stalni vanjski suradnik Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, a punih četrnaest godina bio je umjetnički voditelj Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić, s kojim je proputovao svijet.

No uloga Saše Britvića u hrvatskoj glazbenoj sredini veća je od njegova dirigentskog rada. Kulturu svoga grada i države obogatio je snažnim zalaganjem kao organizator i poticatelj glazbenog života u različitim glazbenim organizacijama i institucijama. Tako je sudjelovao u osnivanju Ansambla Cantus, ansambla Hrvatskog društva skladatelja specijalizirana za izvođenje suvremene glazbe, kao i Hrvatskoga komornog orkestra. Ljubav prema baroknoj glazbi i izrazu potvrdio je osnivanjem Hrvatskoga baroknog ansambla 1999, zajedno s Mariom Penzarom, a trinaest godina poslije osnovao je i Korčulanski međunarodni festival barokne glazbe – Korkyra Baroque, kojemu je četiri ljeta bio umjetnički ravnatelj.

Svoj je obol dao i u odgoju novih generacija mladih glazbenika, među ostalim na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, na kojoj od 1994. radi kao predavač, zatim docent te izvanredni profesor na Odsjeku za dirigiranje, udaraljke i harfu. Od 2003. do 2006. bio je ravnatelj Koncertne direkcije Zagreb. Vodio je i Međunarodni kulturni centar glazbene mladeži u Grožnjanu. Bio je i stipendist, a od 2000. i član upravnog odbora Fondacije Lovro i Lilly Matačić.

Kolege i prijatelji Sašu Britvića opisuju kao vrhunskoga profesionalca, glazbenika sa snažnim i raznolikim interesima, dječačkom znatiželjom, nepresušnim umjetničkim zanosom i kreativnom snagom, učitelja velikoga znanja koje je nesebično dijelio, nadahnuta interpreta i duhovitog prijatelja.

Dugogodišnjim, bogatim i raznolikim djelovanjem na našoj glazbenoj i kulturnoj sceni Saša Britvić ju je obogatio, razvio i oplemenio na više razina, i iako njega više nema, za njim ne ostaje tišina, jer će nasljeđe koje nam ostavlja na brigu još dugo glazbom odjekivati u njegovo ime.