Impresivan Monteverdi

Hrvatska radiotelevizija novu je, 75. godinu djelovanja Zbora, otvorila 7. listopada u crkvi sv. Katarine velikim pothvatom u ciklusu Sfumato – izvedbom djela Vespro della beata Vergine (Večernja Blažene Djevice) Claudija Monteverdija, monumentalnoga djela koje se tijekom povijesti rijetko čulo s naših pozornica, a prošlotjedna izvedba prva je u Hrvatskoj ostvarena na autentičnim instrumentima.

Zboru HRT-a pod ravnanjem njegova šefa dirigenta maestra Tončija Bilića pridružili su se brojni vokalni solisti, sopranistica Ivana Lazar, tenori Nicolas Bauchau, Artavazd Sargsyan i LluísVilamajó, bas Siniša Štork, članovi Zbora, sopranistica Monika Cerovčec, altistica Martina Borse i bariton Miroslav Živković. Instrumentalni ansambl bio je sastavljen od vrsnih domaćih glazbenika predvođenih violinisticom Laurom Vadjon, a domaćim snagama pojačanje je pružio English Cornettand Sackbut Ensemble, sastav nagrađivanih virtuoza koji su svirali kornete i barokne trombone. No osim izvrsnog i velikog ansambla koji se morao snaći u razvedenom višeglasju i venecijanskom višezborju, ova je izvedba Monteverdijeve Večernje, jednog od najraskošnijih i najambicioznijih vokalno-instrumentalnih ostvarenja sakralne glazbe ranog baroka, tiskane 1610. u Veneciji, a posvećene papi Pavlu V, sadržavala je i jednu posve jedinstvenu notu – skladba je, naime, stavljena u kontekst hrvatskih glazbenih izvora. Monteverdi je pri skladanju djela za pojedine stavke, točnije uglazbljenja psalama, crpao inspiraciju i glazbeni materijal iz tradicije gregorijanskog korala, točnije antifona koje su u slijedu liturgijskog obreda prethodile tim psalmima. U izvedbi Zbora HRT-a maestro Tonči Bilić, potpomognut stručnim vodstvom i savjetom muzikologinje Hane Breko Kusture, umetnuo je pred pjevanja Monteverdijevih uglazbljenja psalama jednoglasne antifone, ali pjevane na način na koji su zapisane u antifonarijima iz Dalmacije, Slovenije i Austrije, a koji potječu uglavnom iz 15. i 16. stoljeća. Intervencijom u izvedbu pokazano je ne samo koji su napjevi iz tradicije gregorijanskoga korala Monteverdiju poslužili u oblikovanju glazbe Večernje nego je i prikazana pripadnost hrvatskih srednjovjekovnih liturgijskih glazbenih izvora onodobnoj Rimskoj praksi zapadne Europe.

Zbor HRT-a i ansambl svirača s mo. Tončijem Bilićem u crkvi sv. Katarine  / Snimio Voljen Grbac

Zbor HRT-a u izvedbi veličanstvenoga Monteverdijeva djela prezentirao je sigurnost i koncentraciju te po potrebi snažan, ali uvijek profinjen ton. Posebno kvalitetno njihovi su glasovi zvučali u odsjecima koji zahtijevaju puni sastav i raskošniji zvuk, iako su na nekoliko mjesta (primjerice u izvedbi himna Ave Maris Stella) postizali i vrlo uglađen piano. Homofone odsjeke plastično su i jasno oblikovali, dok su u polifonim prepletanjima zadržali jasnoću i prepoznatljivost svih linija. Vrlo lijepo crkvom su odzvanjale jednoglasne antifone, služeći kao pročišćavajući trenuci uzvišena glazbovanja između raskošnih Monteverdijevih stavaka. Izvedba je potvrdila izvrsnost Zbora HRT-a i sposobnost da se uhvati ukoštac s najzahtjevnijim repertoarom. Sopranistice Ivana Lazar i Monika Cerovčec predstavile su niz lijepih dvopjeva, savršeno se nadopunjujući u boji i senzibilitetu. Obje pjevačice imaju prirodno lijepe, svijetle glasove, no dok je glas Ivane Lazar prodorniji i snažniji, Monika Cerovčec pridodaje posebnu toplinu nježnijim i delikatnijim izrazom. Od gostujućih glasova posebno se istaknuo španjolski tenor LluísVilamajó, dok se belgijski tenor Nicolas Bauchau nije uklopio u cjelokupnu izvedbu, često je bio odveć grub i snažan, a ponekad je pokazivao i nesigurnost u intonaciji, iskačući zbog svega toga iz fino oblikovane razine vokalno-instrumentalnog aparata.

U cjelini, maestro Bilić i Zbor HRT-a zaslužuju visoke pohvale – izvedba je odavala kako iza nje stoji detaljna priprema, promišljanje, velik trud uložen u realizaciju te izražen angažman svih umjetnika uključenih u izvedbu jednoga od najvažnijih postignuća zapadnoeuropske sakralne glazbe.