Zrcalo polustoljetnoga rada

Nakon predstavljanja monografije Ivana Prtenjaka najprije u Bruxellesu, zatim u Zagrebu u Muzeju za umjetnost i obrt, knjiga je predstavljena i u Dubrovniku u Umjetničkoj galeriji sredinom srpnja. Dvojezično, hrvatsko-francusko izdanje sadržajem i predstavljanjem povezuje tri grada u kojima je ostvaren izniman kreativni doprinos Ivana Prtenjaka, uglednoga hrvatskog arhitekta, bogatim iskustvom i širokom naobrazbom senzibilizirana posebno za pažljiv kreativni pristup graditeljskoj baštini i krajoliku. Na gotovo četiri stotine stranica knjiga velikog formata uz dva uvodna eseja o arhitektu i njegovu bogatu djelovanju iz pera akademika Tonka Maroevića i Erica Hennauta, sadržajem objavljuje niz eseja arhitekta o njegovu cjelokupnom djelu domaćeg i međunarodnog značaja nastalu u pedeset godina rada, obogaćena obiljem fotografija, grafičkih priloga, arhitektonskih projekata koji svjedoče o raznovrsnom, promišljenom i nadahnutom arhitektonskom rukopisu bilo da je riječ o novim projektima ili elaboriranom suodnosu s graditeljskim nasljeđem, „u potrazi za trajnim vrijednostima“, kako je esej naslovio Tonko Maroević.

Kuća na obali u Tunisu koju je projektirao Ivan Prtenjak

Podijelivši knjigu na poglavlja Prtenjak kronološki pedantno nizom esejističkih bisera otkriva svoj bogati profesionalni život. Od početnih koraka naobrazbe u Zagrebu u Školi za primijenjenu umjetnost, preko Iblerova arhitektonskog odjela na Likovnoj akademiji do studija na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. „Studij na Arhitektonskom fakultetu započeo je malim nesporazumom i završio velikim sporazumom“, priznaje Prtenjak otkrivajući zaslugu prof. Milana Preloga, koji ga je u početku na Institutu za povijest umjetnosti „zarazio“ urbanizmom povijesnih naselja. Diplomskim radom na Arhitektonskom fakultetu, arhitektonskim projektom Lopuda na istoimenom otoku s Franjevačkim i Dominikanskim samostanom te Kneževim dvorom kao nedovršenim gradom, Ivan Prtenjak započeo je temu odnosa „starog“ i „novog“ u urbanizmu i arhitekturi i nastavio je cijeli svoj radni vijek. Radeći kao suradnik u Institutu za povijest umjetnosti zajedno s timom sjajnih stručnjaka povjesničara umjetnosti uz poduke prof. Preloga od početka šezdesetih godina prošloga stoljeća, istraživanjem je stvarana relevantna dokumentacija povijesnih jezgri od Cresa, Raba i Krka, do Dubrovnika i Stona koja pokazuje povijesni razvoj grada, plan vrednovanja građevina, njihovu povijesno-umjetničku vrijednost. Najcjelovitije je istražena baština dubrovačke regije. Bio je to početak zajedničkoga pionirskog posla koji ga je preporukom njegova učitelja usmjerio na europske i mediteranske putove do Bruxellesa, Tunisa, Jordana, ... i do novih projektantskih ostvarenja kojima podređuje tradicijsku graditeljsku kulturu određenog podneblja. „Biti kod kuće“, otkriva nam autor, „znači poistovjetiti se s nekim prostorom, usvojiti jedan ambijent, odrediti se prema njemu, otkrivati sebe boraveći u njemu...“ pa kroz tu stvaralačku nit ostvaruje tu zamisao jednako originalno u rodnome Zagorju, Korčuli, Bruxellesu, Saudijskoj Arabiji... Ivan Prtenjak knjigom svjedoči o posebnosti u raznolikosti nadahnutoga stvaralačkog čina. Bilo da je riječ o stvaralaštvu u sjeni šipanskoga renesansnog ljetnikovca, o jednostavnosti skromne šipanske kapele, ili pak iznimnom dubrovačkom sakralnom objektu Sv. Petra smještena između tri crkve na Boninovu, ali i u stvaralačkom rukopisu muzejskog prostora dubrovačkih Dominikanskog i Franjevačkog samostana, ili recentnog uređenja svetišta dubrovačke barokne prvostolnice, ili pak rješenje interijera obnovljenog Revelina, dubrovačke predutvrde iz 16. stoljeća, pa obnova jedinstvene dubrovačke žitnice Rupe iz istoga stoljeća... Podijelio je Ivan Prtenjak svoj bogat stvaralački opus na sakralne objekte, kuće, muzejske i galerijske prostore, socijalne stanove, tržnice, turistička naselja, vile i kuće, javne spomenike. I na likovno stvaralaštvo obilježeno uspješnom zagrebačkom izložbom osobitog emotivnog značaja.    

Pred nama je divljenja vrijedno monografsko djelo koje otkriva koliko je univerzalnih stvaralačkih interesa zaokupljalo Ivana Prtenjaka tijekom pedeset godina njegova rada kojemu je svaki put pristupao, bez obzira radi li se o novom projektu ili oživljavanju baštine, svojstvenim arhitektonskim rješenjima punim suptilnog promišljanja, ljubavi za odabrani projekt, osjećaja i nadasve originalnosti.