Tvorac jazza „treće struje“

Jazz kao iznimno dinamičan glazbeni fenomen s čestim stilskim promjenama koje su se tijekom prošlog stoljeća gotovo poklapale sa sljedovima desetogodišnjih razdoblja stigavši sve do današnjih free i nerijetko modalnih isključivo improviziranih interpretacija, imao je u svom povijesnom razvoju i neke stilske iskorake, koje su neki jazz-kritičari svrstavali samo u eksperimente. Među takve valja svrstati i jazz „treće struje“, pojavu koju prvi put bilježimo u drugoj polovini pedesetih godina prošloga stoljeća. Taj stilski jazz izlet svakako izvan standardnih kanona jazza valja pripisati skladatelju, dirigentu i glazbenom piscu Guntheru Alexanderu Schulleru, koji je u Bostonu, u 89. godini umro 21. lipnja ove godine.

Schuller, rođen u Jackson Heightsu N. Y. 11. studenog 1922. školovao se najprije u Njemačkoj, domovini svojih roditelja. Kako mu je otac bio violinist, u novoj domovini, SAD-u, studirao je klasičnu glazbu, glazbenu teoriju i učio svirati flautu i francuski rog. Ubrzo profesionalnu karijeru započinje u relevantnim korpusima – American Ballet Theatru, simfonijskom orkestru Cincinnatija i njujorškoj Metropolitan Operi. Usprkos tomu jazz ga je jako zanimao te se kao hornist najprije priključuje nonetu Milesa Davisa, sudjelujući i kod snimanja legendarnoga Davisova albuma The Birth of the Cool. Godine 1957. priklanja se ideji o spajanju fenomena klasične glazbe i jazza te osniva Jazz And Classical Music Society, a s Ornettom Colemanom i Johnom Lewisom 1959. i glasovitu Lenox Music School u Massachusettsu. Uz Colemana, Schuller surađuje i s nekim drugim korifejima jazz-avangarde tog vremena, primjerice s Dizzyjem Gillespiejem, Charliejem Mingusom i Ericom Dolphyjem. Ubrzo mu se s džezističke strane priključuje i pijanist te dugogodišnji glazbeni direktor glasovitoga Modern Jazz Quarteta – John Lewis. Ta je činjenica i za nas zanimljiva jer je Lewis bio zagrebački zet koji je bio i uzorom, po sastavu identičnu, jednom od naših najboljih dosadašnjih ansambala, Zagrebačkom jazz-kvartetu.

Srž jazza „treće struje“, o čemu govori ponešto i sam naslov, bio je pokušaj sinteze elemenata ozbiljne glazbe i jazza, pa u tim nastojanjima nastaju i Schullerove skladbe Transformation (1957) za jazz ansambl, Concertino (1959) za jazz-kvartet i orkestar, Abstraction (1959) za devet instrumenata i Variation On A Theme of Thelonious Monk (1960) snimljenu s Ornettom Colemanom, Ericom Dolphyjem i Billom Evansom. S druge je strane Modern Jazz Quartet koristeći ta iskustva u program uvrstio nekoliko Schullerovih djela, primjerice Conversation i Concertino. S Lewisom i Haroldom Fabermanom, Schuller je osnovao i big band nazvan Orchestra USA, koji je djelovao 1962–1965. te je izvodio i neke Lewisove skladbe. Od godina 1967. do 1977. Gunther Schuller predsjednik je glazbenog instituta New England Conservatory i, što je vrlo zanimljivo, promovira neke protagoniste starijih stilova jazza kao što su Duke Ellington, Scott Joplin, Joseph Lamb, Eubie Blake, Jelly Roll Morton i Paul Whiteman, napisavši između ostalog i niz transkripata djela iz njihove jazz-ere.

Gunther Schuller je, uz to što je stvorio u povijesti zanimljivu kombinaciju klasične glazbe i jazza, nazvanu The Third Stream, bio i plodan autor i pisac te vrijedi ovdje spomenuti i njegova muzikološka djela Early Jazz, Roots And Musical Develoment, The Swing Era, The Development Of Jazz, A Life In Pursuit Of Music And Beauty. Uz to odgojio je i dvojicu sinova, uspješnih glazbenika jazza.

Premda jazz treće struje u stilskoj povijesti razvoja jazza možda i nema važnost poput drugih poznatijih i determiniranih stilova, ostaje zabilježen kao jedan od vrijednih pokušaja spajanja elemenata klasične glazbe i jazza, u čemu je baš Gunther Schuller našao neku poveznicu surađujući, što je razumljivo, ponajprije s profilom tadašnjih američkih jazz-avangardista, a tu su, uz već gore navedene glazbenike, svoje mjesto poslije našli i George Russell, Jimmy Giuffre, Gigi Gryce, Johny Carisi, Ran Blake te napose Charlie Mingus, John Lewis i Miles Davis, s kojima jeSchuller snimao i zapažene albume za neke od vodećih američkih diskografskih kuća poput Vervea, Columbije, Atlantica i drugih.