Slikovnica, igračka i lutka

„Lutke podsjećaju na egipatske hijeroglife, što znači da predstavljaju nešto čisto i mistično“ – – izjavio je Anatole France, a potvrdilo četrdeset i osmo izdanje Međunarodnoga festivala kazališta lutaka – PIF-a – održano od 14. do 19. rujna u Zagrebu. U sklopu ovogodišnjeg PIF-a u službenom je programu, koji urednički potpisuje Livija Kroflin, prikazano trinaest predstava iz devet zemalja, i to u nekoliko kazališnih prostora.

Prizor iz predstave O janjetu koje je palo s neba češkog Naivnog kazališta Liberec

Pravu atrakciju za oko i uho donijela je predstava Tutu nizozemskoga kazališta objekata i sjena Lichtbende na otvaranju PIF-a u Travnom, dramaturški i fenomenološki utemeljena na Andersenovoj bajci Crvene cipelice, sudbini balerine Anne Pavlove, dječje zvijezde Shirley Temple, Triadisches Ballet Oskara Schelmmera i ekspresionističkom plesu Mary Wigman. Skladatelji i izvođači glazbe uživo Axel Schappert i Helene Jank omeđuju lijevu i desnu stranu pozornice, a redatelji i izvođači Marie Raemakers i Rob Logister pokreću svijet čarolije između publike i projicirane animacije uz pomoć čarobnih svjetiljki, vergla i gramofona oživljujući najranije doba filmske umjetnosti. U središtu priče je mlada djevojka u crvenim cipelicama koja, animirajući razne oblike plesa, od tanga do stepa, virtuoznom izvedbom priziva dvadesete godine prošloga stoljeća, pokazujući snažne emocije izazvane društvenim promjenama u razdoblju između svjetskih ratova. Do u detalje razrađena istraživačka predstava bez riječi oduševljava odraslu i dječju publiku, koja prepoznaje u predstavu ucrtanu želju za slobodom u pokretnim slikama unatoč ideologijama.

Za malu i veliku publiku

U središtu je i predstave Duga, prikazane u Zagrebačkom plesnom centru, Umjetničke akademije u Osijeku mlada djevojka Srna, koja traži slobodu i sreću u antologijskoj prozi Dinka Šimunovića. Predstava namijenjena djeci iznad dvanaest godina redateljice Tamare Kučinović i mentorice Maje Lučić, koje skupa s izvođačima Nikšom Eldanom, Filipom Eldanom, Kristinom Fančović, Ninom Pavlekovićem, Lukom Bjelicom potpisuju i scenografiju, zasnovana je na gradbenim elementima Šimunovićeva krajolika, zemlji, vodi, sijenu, mediteranskim biljkama, kamenu, a lutke su inventivno riješene slaganjem kamenih elemenata i tako stopljene sa zemljom i prirodom. Predstava ritualno i emotivno, s uigranim mladim ansamblom, u ritmu „kajanja, praštanja i želje za slobodom“ prikazuje sudbonosan prolaz ispod duge i nesporazum utemeljen na neprepoznavanju identiteta, ali i kvalitetan rad na Umjetničkoj akademiji u Osijeku koji zaslužuje i to prvo uvrštavanje osječke studentske predstave u profesionalni program PIF-a.

Usporediva je s nizozemskom predstavom i izvrsna slovenska predstava Mali Plavi i Mali Žuti u izvedbi Kazališta lutaka Maribor, prikazana u Zagrebačkom kazalištu lutaka. Redatelj Miha Golob poseže za slavnom slikovnicom Lea Lionnija iz 1959. i u suradnji s izvrsnim mladim glumcima i animatorima Mihom Bezeljakom i Anžeom Zevnikom stvara pravo malo čudo usredišteno oko velikoga čvrstoga „bijeloga zida“: slikarskoga platna pa zrcala na kojima nastaju igre bojama, slikarske apstrakcije, ali i priča o malim animiranim bićima. Virtuoznom animacijom, a možda prije svega začudnom komunikacijom s publikom dvojice izvođača jednostavno a atraktivno djeci i odraslima predočena je priča o prijateljstvu, predrasudama i identitetu.

Mala i odrasla publika bila je oduševljena i češkom predstavom O janjetu koje je palo s neba u izvedbi Naivnoga kazališta Liberec autora (s ansamblom) Vita Perina, redateljice Mihaele Homolove i izvođača Diane Cicmanove, Barbare Kubatove, Adama Kubiste i Filipa Homola, prikazane u Zagrebačkom plesnom centru i namijenjene svima starijima od dvije godine. I ta je predstava zasnovana na slikovnici, onoj njemačkoga ilustratora Freda Rodriana. Priča o vunenom oblaku Janjetu kojemu malena djevojčica želi pomoći da se vrati na nebo, za lutkare otvara divnu mogućnost da obilazeći s djevojčicom sajamska događanja publici dočaraju razne oblike igre i igračaka koje danas djeluju već pomalo izgubljeno među računalnim igricama i sveprisutnoj virtualnoj stvarnosti: od vatrogasnih kola do mehaničkih i igračaka na navijanje. Najmlađoj publici omogućava se da s izvođačima osjeti sajamsku atmosferu i izvrsnu, uživo izvođenu glazbu na dječjim instrumentima i cijelu čaroliju povijesti dječje i lutkarske igre u emotivnom, malenom prostoru.

U istom je, ali drukčije orijentiranu, prostoru ZPC-a prikazana i njemačka predstava Mali Hāwelmann Kazališta noći iz Northeima namijenjena trogodišnjacima i od njih starijoj djeci. Autor Theodor Storm, redatelj Billy Bernhard te autorica lutaka i izvođačica Ruth Brockhausen suptilno i emotivno prikazuju priču o malom djetetu koje još ne može govoriti i koje ne želi spavati i njegov susret s Gospođom Mjesec. Riječ je zapravo o najmanjemu mogućem kazalištu koje nosi i izvodi samo jedna izvođačica. Otvarajući svoj kostim u obruču ispred sebe otvara i kazališnu pozornicu na obrubu koje, uz pomoć vješte animacije, putuje Hāwelmann, mali Dado s Gospođom Mjesec, s glumicom koja na svojim prsima mijenja scenografiju grada, šume i raja, pokreće lutke-prstiće, ginjole i marionete, predmete i figurice, od mačke do vuka, ali i glazbu, lijevom rukom, pritom ostvarujući izvrstan kontakt s malom publikom, naučivši za predstavu i hrvatski. 

Veliku je radost u gledatelja izazvala i predstava Mišja priča Gradskoga kazališta lutaka Split autorice teksta (s ansamblom) i redateljice Jelene Sitar Cvetko, kreatora lutaka, kostima i scene Damjana Stepančića i izvrsnih mladih izvođača Petra Konkoja, Nikše Arčanina i Milene Buzolić-Vučica. Naizgled jednostavna priča o Pepiju, malom mišu, i Ninu, mišu za navijanje te njihovu prijateljstvu dramaturški izvrsno se razvija u priču o djevojčici Klaudiji koja stalno treba vježbati klavir, o njezinu prijateljstvu s igračkama i životu s dvjema odraslim osobama. Vrijednost je i originalnost predstave njezino usidrenje u mehanizmu kazališta u kazalištu (Klaudija kreira svoje malo lutkarsko kazalište) koje načelo igre primjenjuje inventivno u poigravanju kazališnim konvencijama i invencijama u gotovo svim oblicima animacije i manipulacije lutkama i predmetima.

Mlada izvođačka ekipa (Ivan Nevjestić, Ružica Bošković i Marta Haulbrich) Lutkarskoga kazališta Mostar u predstavi Zmaj i princeze redatelja Kyriakosa Argyropoulosa i Stanislava Staneva angažirano i toplo prikazuje priču o zmaju i više princeza, intenzivno komunicirajući s malom publikom i pokazujući vještinu animacije. Državno kazalište lutaka iz bugarskoga Gabrova u dramatizaciji i scenskoj postavi Theodore Popove uz troje vještih izvođača (Desislava Chardaklieva, Ivet Sotirova, Stoyan Doichev) prikazuje francusku bajku Ljepotica i zvijer u inačici Gabriellle-Suzanne Barbot de Villeneuve o Zvijeri i Belle iz pripovjedne perspektive Staroga zrcala, likovno naglašavajući strahotu i ljepotu velikih lutaka.

Teškom temom smrti bavila se slovenska predstava Patka, smrt i tulipan Kazališta lutaka Ljubljana utemeljena na slikovnici njemačkoga pisca i ilustratora Wolfa Erlbrucha. Odnos svakodnevice i filozofske te egzistencijalne dubine izvrsno naglašava redatelj, oblikovatelj scene i svjetla Fabrizio Montecchi, uz oblikovanje lutaka kazališta sjena autora Wolfa Erlbrucha, i izvođači Polonca Kores i Asja Kahrimanović u ZPC-u. U ZKL-u prikazana je predstava Guščar Matija Kazališta lutaka iz Budimpešte kao spoj bunraku-kazališta lutaka na stolu, grotesknih elemenata crtanih filmova i narodnih napjeva. Kazalište lutaka Nebo iz slovenskoga Kranja u Travnom prikazalo je predstavu s tridesetak lutaka u dramaturško-redateljskom kolažu o prijateljstvu između djevojčice Ane i mačka Ernesta pod naslovom To je Ernest autorice Mojce Osojnik i redatelja Andeja Adameka. U Dječjem kazalištu Dubrava prikazana je predstava Peća i Vuk Gradskoga kazališta Zorin dom iz Karlovca redatelja i izvođača Mirela Huskića, Peđe Gvozdića i Giulija Settima, a u ZKL-u predstava Kako je izmišljeno letenje Kazališta mladih Novi Sad u režiji Emilije Mrdaković i izvedbi adaptatora teksta Saše Latinovića.   

Mistika lutke

Međunarodno stručno prosudbeno povjerenstvo u sastavu Marijana Petrović (Srbija), Ivan Rajkov (Bugarska), Igor Tretinjak (Hrvatska) odlučilo je Grand Prix dodijeliti predstavi Patka, smrt i tulipan. Nagradu za predstavu s najhumanijom porukom Tibor Sekelj osvojila je predstava Mali Plavi i Mali Žuti. Dječji žiri nagradu je dodijelio predstavi Duga studenata Umjetničke akademije u Osijeku. Posebne nagrade osvojila je Duga (za visoko estetiziranu scensku realizaciju) i predstava O janjetu koje je palo s neba Naivnog kazališta Liberec (za korištenje dječje igre u oblikovanju scenskih događanja u predstavi).

Urednica programa Livija Kroflin naglašava da ovogodišnji PIF ravnopravno predstavlja tri različite tendencije u lutkarstvu – repertoarne predstave u kojima se demonstrira vještina tradicionalnog lutkarstva, predstave koje eksperimentiraju i proširuju lutkarsku formu te novi trend europskoga kazališta – predstave namijenjene najmlađoj publici koja se prvi put susreće s kazalištem. U sklopu popratnih programa održane su radionice lutkarstva za sve uzraste, treća izložba dječjih radova, niz predstava na otvorenom, predstave malih lutkara, lutke na velikom platnu i promocije knjiga i zbornika.

I ovaj PIF opravdao je postojanje radošću teatra koju je prenio dječjoj i odrasloj publici. Niz predstava napravljen je s velikim entuzijazmom i profesionalnošću, a festival je uputio na nov i slojevit spoj kazališne lutke i igračke, te na inovativnost u uprizorenju svijeta slikovnica i oživljavanju likovne i filmske umjetnosti. Treba pozdraviti i iznimnu angažiranost lutkara i animatora – većinom vrlo mladih glumaca.