Bogatstvo baroknoga zvuka

Unatrag osam godina Varaždinske barokne večeri imaju zemlju partnera u suradnji s kojom uobličavaju i ostvaruju program tekuće festivalske godine. Za festival koji se osim vremenskog okvira – u ovom slučaju glazbe 17. i 18. stoljeća – koji je i sam u oba smjera propustan, ne bazira na tematski zadanom konceptu ishod ovakve suradnje je dvojak: organizatoru oslabljuje kontrolu nad programima i izvođačima koje predlaže zemlja partner, dok s druge strane promišlja i trenutne izvodilačke standarde te tako domaćoj glazbenoj javnosti omogućava vrijedna glazbena iskustva i nove uvide. U proteklih osam godina jezičac na vagi naginjao je malo na jednu malo na drugu stranu ne narušavajući bitno njihovu krhku ravnotežu. Ovogodišnji je festival međutim donio bitan otklon. Kao zemlja partner Francuska je u svakom smislu – programskom i izvodilačkom – odredila festival oblikujući njegovu ponudu do samog programskog koncepta. Francuski ansambli, solisti i francuska glazba 17. i 18. stoljeća u potpunosti su obilježili 45. Varaždinske barokne večeri koje se ove godine održavaju od 18. rujna do 1. listopada, pri čemu je dio festivala organiziran u okviru Festivala Francuske u Hrvatskoj Rendez-vous.

Ovogodišnje Barokne večeri otvorio je francuski orkestar Le concert spirituel koji je vodio Hervet Niquet

Festival je otvorio ansambl Le Concert Spirituel pod ravnanjem Hervea Niqueta s instrumentalnim ulomcima iz Te Deuma Marca Antoinea Charpientiera te sa sve tri suite Muzike na vodi i na kraju s Muzikom za vatromet Georga Friedricha Händla. Orkestar istodobno moćne i meke, pune zvukovnosti sa sjajem prirodnih horni i truba, pod temperamentnim je Niquetovim vodstvom, ponekad za nijansu brže od onoga što je za svirače fizički moguće, ali pogođenim karakterom, preciznom artikulacijom, sjenčanjem i koloritom je na najbolji mogući način započeo festival. Uz Concert Spirituel ostvarena su još samo dva projekta za veći ansambl: koncert Varaždinskog komornog orkestra i Bojana Čičića kao solista i umjetničkog voditelja te glazbeno-dramski projekt Hipohondrijakuš varaždinskog HNK u režiji Ozrena Prohića i pod ravnanjem Saše Britvića.

Sve su ostale koncerte održali solisti i komorni ansambli. Od komornih ansambala nastupili su: Les Folies Francoises, Les Talens Lyriques sa sopranisticom Francescom Lombardi Mazzulli, Vokalni ansambl De Caelis, Il Finto Pariggino, New Trinity Baroque, Ansambl Cafe Zimmermann te Hrvatski barokni ansambl sa sopranisticom Monikom Cerovčec. Osim beogradsko-američkog ansambla New Trinity Baroque koji je izveo ciklus Buxtehudeovih kantata Membra Jesu Nostri, programi ostalih su uglavnom obuhvaćali francusku glazbu 17. i 18. stoljeća ili glazbu koja se u to doba u francuskim salonima izvodila (Il Finto Pariggino), zamišljenih kao zatvorene, uravnotežene cjeline koje sadrže cjelokupne cikluse poznatih odnosno kojima se predstavljaju manje poznati skladatelji.

Francuska komorna glazba tog vremena sva je u dijalogu, pažljivom slušanju i repliciranju – ne briljantna i virtuozna kao talijanska, ali ništa manje izvodilački zahtjevna, ne introspektivna i usamljenička kao njemačka, ali ništa manje kompleksna. Taj intenzitet, tu koncentraciju uzajamnog slušanja i repliciranja u istančanoj su, tehnički besprijekornoj izvedbi dočarali Les Folies Francoises, Les Talens Lyriques te Ansambl Cafe Zimmermann. S druge strane je Francesca Lombardi Mazzulli      bravurozno izvela kantatu Tinte a note di sangue Domenica Scarlattija, a Monika Cerovčec isto tako virtuozno i predano dvije iznimno zahtjevne francuske kantate vezane uz Vergilijevu junakinju Didonu: La mort de Didon Michela Pignoleta de Monteclaira te Didon Fredericka Colina de Blamonta.

Posebno mjesto u ovoj grupi izvođača pripada vokalnom ansamblu De Caelis sastavljenom od pet ženskih glasova. Ansambl je izveo francuske višeglasne svjetovne skladbe iz 14. stoljeća i na kraju skladbu pod nazivom Vocis Caelestis suvremenog francuskog skladatelja Tierrya Escaicha, posvećenu upravo njima. Skladbe kompleksne polifonije i opore glazbene vertikale, još uvijek međusobno gotovo potpuno neovisnih dionica, kroz koje u isto vrijeme probija nastojanje da ih se nekako združi, intonacijski su, izvodilački i interpretativno iznimno zahtjevne. U čistoj, predanoj, posvećenoj izvedbi članica ansambla De Caelis te su skladbe zaživjele u punom intenzitetu i punoći. Vodeći svaka svoju liniju slobodno, bez napora međusobno ih približavajući nadomak stapanja, a onda ih opet udaljavajući do potpune neovisnosti, osluškujući se, a zatim opet izdvajajući se iz te zvukovne melase, svaka je pokazala ne samo vrhunsko pjevačko umijeće, nego i suoblikovala vrhunski umjetnički doživljaj.

Uz koncert ansambla De Caelis dva su glazbena događaja koja treba izdvojiti kao vrhunac festivala: koncert čembalista Pierra Hantaia i Judita – glazbeno kazalište ansambla Dialogos.

Judita Katarine Livljanić i ansambla Dialogos biblijska je pripovijest temeljena na tekstu Marka Marulića i srednjovjekovnom hrvatskom prenju iz zbirke Vartal, a u glazbenoj obradi/rekonstrukciji Katarine Livljanić, hrvatske muzikologinje specijalizirane za srednjovjekovnu glazbu, koja već dva desetljeća djeluje u Parizu. Inspirirana slušanjem i proučavanjem gregorijanskih i glagoljaških izvora iz Dalmacije njena glazbena rekonstrukcija se temelji na glasu i dva instrumenta pri čemu je glazba u funkciji drame, stavljajući glas u prvi plan u punom rasponu emotivnih nijansa. Katarina Livljanić ujedno je i pjevačica-pripovjedačica koja posreduje pripovijest o Juditi. Uz suzdržanu scensku intervenciju Sandre Heržić, pratnju Albrechta Maurera na vieli i lirici te Norberta Rodenkirchena na flauti i dvojnicama a kroz mimiku, gestu i glasovnu ekspresiju njena pripovijest o Juditi postupno raste u snažnu, intenzivnu svevremensku pripovijest o vrijednostima koje treba živjeti.

Pierre Hantai je Koncertom pod svijećama u Florijanskoj crkvi varaždinskoj publici priredio vrhunski glazbeni doživljaj. Izveo je Engleske suite br. 3 u g-molu i 4 u F-duru, te Preludij, fugu i allegro BWV 988 J.S.Bacha, Suitu u d-molu Georga Friedricha Händla, Les Tourbillons Jeana Philippa.Rameaua te tri karakterna komada Françoisa.Couperina. Njegove je izvedbe obilježila briljantna izvodilačka vještina, gotovo vizualna prezentnost glazbenih faktura, bogatsvo boja i ugođaja.

U svakom slučaju ono po čemu će se pamtiti ovogodišnje Varaždinske barokne večeri su visoka izvodilačka i interpretacijska razina i pomno osmišljeni programi. Sva odstupanja, nijanse, cijeli izvedbeno-kvalitativni raspon kreće se unutar te najviše kategorije, što vrijedi kako za francuske ansamble i soliste koji su dominirali, tako i za domaće izvođače.