Nove perspektive etnografije

„Karta svijeta na kojoj nema Utopije nije vrijedna ni pogleda, jer Utopija je jedina zemlja na kojoj se čovječanstvo neprestano iskrcava. Kad god se iskrca na nju, gleda dalje i čim primijeti još bolju zemlju, ponovno razapinje jedra. Napredak je ostvarivanje niza utopija“ –  napisao je Oscar Wilde na početku 20. stoljeća. I ostavio 21. stoljeću njegove utopije i izazove.

Valdimar Hafstein, predsjednik SIEF-a, na zagrebačkom kongresu u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog / Arhivska dokumentacija IEF-a

Nakon niza velikih europskih akademskih prijestolnica, poput Beča, Lisabona, Amsterdama, Budimpešte te nakon Tartua u Estoniji 2013. Zagreb je dobio čast i priliku postati domaćinom 12. kongresa SIEF-a, Međunarodnog udruženja etnologa i folklorista. Kako se materijaliziraju utopija, stvarnost i baština? Kako se prepričavaju, pojavljuju i prakticiraju? Gdje su utopijski označitelji i označenosti: ljudska solidarnost, nacionalni suverenitet, kvaliteta života, očuvanje kulture i ekosustava, održivi razvoj, mir, ljubav i razumijevanje? Gdje im je mjesto u zamislima baštine? Kako baština i utopija utječu na našu dnevnu stvarnost ovdje i sada?

Više od tisuću sudionika

Na ova i mnoga druga pitanja odgovarali su vodeći svjetski etnolozi, folkloristi i kuturni antropolozi okupljeni u glavnom gradu Hrvatske, gdje su stavove i istraživanja gorućih tema današnjice predstavili kao znanstveno relevantna, suvremena, interdisciplinarna i važna promišljanja svojih disciplina, koja će još dugo poticati važne rasprave. Zagrebački kongres, s temom Utopije, stvarnosti, baštine: etnografije za 21. stoljeće, održan od 21. do 25. lipnja na Filozofskom fakutetu u Zagrebu najveći je kongres etnologa i folklorista u pedeset godina postojanja SIEF-a, s ponosom ističu hrvatski organizatori kongresa, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Institut za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. Tijekom triju dana kongresa održano je 112 paralelnih tematskih panela s izlaganjima, festival etnografskog filma, izložba postera i knjiga hrvatskih i međunarodnih izdavača. U Zagrebu se sastalo oko tisuću sudionika iz 57 zemalja – ponajviše iz Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva, skandinavskih zemalja, Hrvatske, Italije, Austrije, SAD-a, Kanade i Hrvatskoj susjednih zemalja, ali i znanstvenici iz južnoameričkih, azijskih i afričkih zemalja. Kongres je svečano otvoren u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, uvodnim izlaganjem Orvara Löfgrena, profesora emeritusa europske etnologije na Odjelu za kulturne znanosti Sveučilišta Lund u Švedskoj, koji je zanimljivo govorio o svakodnevnom životu kao stalnom pregovaranju između iskustava i sjećanja iz prošlosti, izazova suvremenosti te žudnji i tjeskoba o budućnosti.

Valentina Gulin Zrnić, Jasna Čapo i Nevena Škrbić Alempijević

Slaba recepcija etnologije

„Predmet etnološkog zanimanja mogu biti svi aspekti suvremenoga društva i kulture jer specifičnost etnološkoga pristupa nije u tematici nego u metodi i načinu spoznavanja, u tzv. terenskim istraživanjima, pri kojima etnolozi posebnu pažnju posvećuju pojedinačnoj praksi i tumačenjima samih ljudi problema kojima se bavi. Tako se dobiva specifično etnografsko znanje i razumijevanje situacije. Usprkos uspjesima domaće suvremene etnologije, nažalost, ne možemo biti zadovoljni recepcijom etnologije među građanima. Još prevladava mišljenje da se etnologija bavi, kako se nekad govorilo, ‘seljacima koji plešu’“, naglašava Jasna Čapo, jedna od plenarnih predavačica Kongresa, znanstvena savjetnica u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, članica Izvršnog odbora SIEF-a i predsjednica Programskog i Lokalnog odbora 12. kongresa SIEF-a.

Zato je ovaj kongres bio sjajna prilika da se na domaćem terenu produbi dijalog hrvatskih i stranih etnologa i kulturnih antropologa, da se usporede načini istraživanja, pristupi ključnim društvenim problemima i bavljenju kulturnom baštinom te na svjetskoj razini ovjerove hrvatska istraživanja u etnoantropološkim znanostima. Gotovo svi etnoantropolozi aktivni u hrvatskim znanstvenim i kulturnim institucijama sudjelovali su na Kongresu, a od 93 hrvatska sudionika njih čak 25 pozvano je za vođenje panela, u čemu Tvrtko Zebec iz Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu vidi domaćinsko i znanstveno priznanje.

Zagrebački kongres nastojao je raznim popratnim događanjima, kao i otvorenim plenarnim predavanjima eminentnih znanstvenika u velikoj dvorani Kina Studentskoga centra u Savskoj biti događaj koji će zainteresiranoj javnosti približiti suvremenu etnologiju i folkloristiku.

Plenarno predavanje održala je i Deborah Kapchan, izvanredna profesorica izvedbenih studija na Sveučilištu New York, Guggenheimova stipendistica i autorica nekoliko knjiga i niza članaka o zvuku, narativima i poetici. Govorila je o sekularnom i religijskom imaginariju, prošlosti koja stvara budućnost i budućnosti koja sadrži prošlost: u svjetlu terorizma i rata, s naknadnim utjecanjem diskursima sekularne baštine i svete tradicije, pitajući se što etnografija može ponuditi. Propitujući sufijski islam u Europi, prof. Kapchan zalaže se za spori aktivizam uz metode slušanja duga trajanja.

Upravljanje baštinom
i brendiranje identiteta

Bernhard Tschofen, profesor popularne kulture na Sveučilištu u Zürichu, održao je zanimljivo plenarno predavanje na kojemu je postavio provokativna  pitanja o tome postoje li uopće novi izazovi za etnografiju 21. stoljeća te nije li oduvijek etnografija morala prevladati kontradikcije između utopijskih svojstava kulture i svakodnevnoga, propitujući granice popularizacije i angažmana.

U okviru filmskoga panela na Kongresu su prikazani i brojni dokumentarni filmovi s temama o baštini, kulturnom imaginariju, svakodnevnim praksama i stvarnostima, budućnosti humanistike, održivom razvoju i inovacijama te promjenama koje se tumači u najširem smislu, potičući inovativne metodološke i tehnološke pristupe u vizualizaciji kulture sukladno novim medijskim umjetnostima, digitalnim etnografijama i eksperimentalnom videu. Na radionicama ovoga kongresa sudionici su i na praktičan način zvukom, pokretom i umjetničkim izvedbama imali priliku komunicirati u promišljanju osnovnih ideja Kongresa – o odnosu utopijskoga i stvarnoga u etnološkim i folklorističkim istraživanjima.

Tema Kongresa obuhvatila je trijadu utopije, stvarnosti i baštine kao izazov i nastojala ju je povezati s etnografskim istraživanjem kulture i svakodnevnih praksi: od religije do politike, od baštine do zamišljenih prostora, od fizičkoga do virtualnog, od narativa do hranidbenog lanca, od glazbe do muzeja te od nacionalizma do turizma.

Kongres se odvijao u tematskim panelima, a u mnoštvu tema valja posebno istaknuti  migracijske teme, teme vezane uz suvremene društvene pokrete, tijelo, rod i spolnost te muzejsku djelatnost.

„Čak četrnaest baštinskih panela s više od stotinu izlaganja govori o velikom interesu za teme koje kritički promišljaju baštinu kao europski proizvod kojem je namijenjena integrativna uloga, popisivanje nematerijalne kulturne baštine kao nove utopije, strah od unificiranja baštine pod utjecajem UNESCO-ove Konvencije, promjenu terminologije od folklora prema nematerijalnoj baštini, o upravljanju baštinom i brendiranju identiteta, odnosno propitivanju baštine kao društvenoga, gospodarskog pa i utopijskog izvora poticaja. Dio izlaganja pokazao je da se pojavu trgovine „iz druge ruke“ također može tumačiti kao rebaštinizaciju, odnosno kao novi život „robe s poviješću“. Postavljaju se pitanja je li program nematerijalne kulturne baštine unosna niša za etnografe ili pokazatelj njihove slabosti s početka 21. stoljeća, konstatira se kako se povijesni ili suvremeni sukobi mogu tumačiti kao kulturna baština te da se valja baviti i baštinom utišanih sjećanja koja mogu otkriti važna pitanja kolektivnoga identiteta. Razmjena kulturnog kapitala i kanoni stvaranja domaće tradicije također su aktualna promišljanja o baštini, kao i pogled na tradicijsku nošnju kao simbolički pokazatelj identiteta tijekom ritualne godine. Sve to otkriva široki raspon tema kojima etnolozi i folkloristi propitujući baštinu promišljanju o njezinim utopijama i stvarnosti“, naglašava Tvrtko Zebec.

Predzadnjega dana Kongresa zaključni okrugli stol održan na Filozofskom fakultetu u Zagrebu vodila je, uz plenarne izlagače i doktorande, Clara Saraiva iz Portugala, potpredsjednica SIEF-a. Zaključna rasprava zaokružila je perspektive i uvide koje je potaknula glavna tema kongresa: Utopije, stvarnosti, baštine: etnografije za 21. stoljeće.

Kakva je istraživanja i rezultate potaknuo Kongres, pokazat će uskoro nova znanstvena istraživanja.

Zagrebački 12. kongres SIEF-a održan je, uspješno, pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, Grada Zagreba i Hrvatskog povjerenstva za UNESCO, dok su realizaciju pomogli Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Studentski centar, Institut za etnologiju i folkloristiku te mnogi drugi. Najveće zasluge idu našim hrvatskim etnolozima i folkloristima koji su napornim radom, kako organizacijskim, tako i znanstvenim, dostojno obilježili 50. godišnjicu svoga međunarodnog udruženja i kongresom postavili izazove budućim generacijama istraživača.