Ljetno ruho bečkog nebodera

Osamnaestoga lipnja u Beču je svečano otvorena umjetnička instalacija Sommerfreuden (Ljetne radosti), rad mlade hrvatske umjetnice Tanje Deman. Umjetničko djelo površine 4000 četvornih metara, tiskano na 30 mrežastih folija širokih gotovo tri, a dugih 63 metra „preodjenulo“ je bečki neboder Ringturm u prizor ljetnog osvježenja i opuštanja. Naime, u autoričinoj je viziji neboder osvanuo umotan u sliku ljetnoga kupališta, bazena, u prednjem planu, te prizore mora i otoka vidljivih u pozadini te prostorno specifične instalacije.

Rad Tanje Deman na bečkom  Ringturmu

Sam neboder ima zanimljivu povijest. Bečki je Ringturm podignut 1955. u ratom stradalu i podijeljenom gradu. Bio je to prvi poslovni neboder u Beču i sjedište osiguravateljske kuće Wiener Städtische Versicherungsverein. Visok 93 metra on je, u trenutku otkrivanja, imao i golem simbolički naboj. Predstavljao je novi optimizam, slobodu i toliko željenu obnovu ratom uništene Austrije. Danas je taj isti neboder postao mjestom susreta, komunikacije i kulturnog dijaloga.

Takvo „preodijevanje“ nebodera samo po sebi nije novost. S praksom pretvaranja Ringturma u umjetnički objekt krenulo se još 2006. te je ovo već osmi put da je Ringturm poslužio kao podloga za umjetničku instalaciju. Nakon prve četiri godine, tijekom kojih su za omatanje Ringturma bili zaslužni austrijski umjetnici, događaj je poprimio međunarodni karakter te se počinju pozivati i umjetnici iz susjednih zemalja. Tako je ove godine, a na 60. obljetnicu te za povijest Beča iznimno važne građevine, izbor pao na hrvatsku vizualnu umjetnicu Tanju Deman. Ona je uvela jednu novost u sada već tradicionalno omatanje Ringturma. Dosad su, naime, intervencije u fasadu nebodera bile isključivo slikarskoga karaktera, tako da je radom Tanje Deman napravljen iskorak prema novim medijima. Njezina golema instalacija svojevrsna je fotomontaža u kojoj se svi djelovi stapaju u skladnu cjelinu, a umjetnica radom spaja raznoliki vodeni okoliš Beča odnosno ljetnog okupljališta na dunavskom kanalu s onim iskonstruiranim, imaginarnim „kupališnim pejzažom“ postavljenim u prednji plan slike. Ali u fotokolažu u pozadini vidi se i morski pejzaž, čime autorica evocira čežnju za daljinom, za udaljenim prostorima netaknute, autentične prirode naspram onog ljudskom rukom oblikovana i pripitomljena pejzaža. Umjetnica izražava također elementarnu čežnju čovjeka za životnom radosti, čega je simbol ljetno veselje. Sama ističe da joj je misao vodilja pri stvaranju instalacije bila oslanjanje na dva, za čovjeka temeljna, elementa – vodu i zrak. Elementi su to bez kojih čovjek ne bi mogao preživjeti. Stavljajući ih u središte rada, Tanja Deman slavi radost ljudskog postojanja podcrtana isječcima ljeta odnosno, za ovo godišnje doba tako karakterističnih, prizora opuštanja i bezbrižnosti.

Poigravanje s motivima urbanog pejzaža kojem suprotstavlja prizore netaknute, divlje prirode nipošto nije novost u radu ove umjetnice. Sličnim se postupcima poslužila i u dvama ranijim ciklusima, Hramovima kulture i Kolektivnim narativima. Propitujući ulogu kulturnih institucija u prvom te specifičan kulturni fenomen zajedničkoga, kolektivnog doživljaja promatranjem u drugom od navedenih ciklusa, Tanja Deman je i u spomenutim radovima preuzela motive divlje prirode i kontrapunktirala ih „ljudskoj“, stvorenoj prirodi – urbanim krajolicima i arhitekturi, koji se nalaze u središtu njezina stvaralaštva. Odraz je to autoričina interesa za ispitivanje raznolikih načina na koje prostori u kojima boravimo oblikuju našu društvenost.

Arhitektura kao polazišna točka u radu Tanje Deman nerijetko se javlja kao mjesto okupljanja i zajedništva. Ona problematizira urbane pejzaže i njihovu ulogu u životu čovjeka. Najnovija instalacija Sommerfreuden nije iznimka. Ovdje se javni prostor bazena pojavljuje kao mjesto na kojem moderni čovjek traži razbibrigu i zajedništvo. Tom i takvom modernom čovjeku prirođena je i čežnja, želja za nečim često nedostižnim. U radu Tanje Deman tu čežnju simboliziraju udaljeni prostori. Prostori u koje moderni čovjek još nije intervenirao svojom rukom. U slučaju instalacije Sommerfreuden takav su prostor more i otoci koje naslućujemo u daljini.

Sraz kulture i prirode, arhitekture i neoblikovanog prostora te specifična pozicija čovjeka kao društvenog bića (ili čak socijalnog konstrukta) unutar tih dvojnosti karakteriziraju rad Tanje Deman. Ona s različitih početnih premisa i na uvijek nove načine propituje fenomene društvenosti, zajedništva, kulture i povijesti. Ili kako sama kaže, njezin rad proučava sociologiju prostora kroz arhitektonsko nasljeđe i prirodu te promatra dinamiku društveno-političkog urbanog prostora u kojem živimo. Umjetnica čovjeka uistinu vidi kao neku vrstu društvenoga konstrukta, jedinicu s pomoću koje osvjetljava dinamiku širih društveno-prostornih i društveno-vremenskih procesa kojima smo zahvaćeni. Poseban interes pritom pokazuje upravo za zajedničke prostore – knjižnice, muzeje, kazališta... Ili, kao u slučaju najnovijega rada, za ljetna okupljališta – bazene. Tek u zajedničkim prostorima moguće je propitivanje kolektivne psihologije, našeg odnosa prema prostoru, ali i brojnih načina na koje nas prostor oblikuje, ujedinjava i stvara zajedničke obrasce mišljenja i ponašanja te time i čini društvenim bićima u punom smislu te sintagme. Tako ne kreira samo čovjek prostor oko sebe već i konstruirani urbani prostor kreira čovjeka pojedinca u njegovoj svakodnevnoj interakciji s drugima. Jedini nedefinirani, nepoznati prostor ostaje onaj netaknute prirode s kojim se nalazimo u povremenom, sporadičnom dijalogu i koji nam otvara horizonte čežnje i težnje novom – još neistraženom ili odavno zaboravljenom.