Vijenac 557

Kazalište

Miro Gavran, Lutka, red. Samo M. Strelec, Novi Zato i Mestno gledališče Ptuj

Gavran u Turnišču

Mira Muhoberac

Svjetska praizvedba drame Lutka najizvođenijega i najprevođenijega hrvatskoga dramskog autora Mira Gavrana bila je 2012. u New Yorku, a nakon toga premijerno je prikazana  12. listopada 2012. u Lisinskom u Zagrebu u produkciji Teatra Gavran i u režiji Mladene Gavran. Izvrsnu recepciju potkrijepile su i nagrade: na Festivalu smijeha i komedije 2013. u Poreču Lutka je osvojila Zlatni zub, a Doris Pinčić dobila je Nagradu hrvatskog glumišta za 2013. za najbolju mladu glumicu, za ulogu Stele. Nakon premijernih izvedbi u Zagrebu, Mumbaiu, slovačkoj Trnavi, češkom Hlohovecu te u čak trima kazalištima u Los Angelesu Lutka je devetu premijeru doživjela u Sloveniji 19. lipnja, u produkciji udruge Novi Zato i u koprodukciji s Gradskim kazalištem Ptuj. Gavranova je Lutka, koju prevoditelj na slovenski i redatelj predstave Samo M. Strelec naziva iLutka, posluživši se dobrim marketinškim rješenjem (program je strukturiran kao poklopac za iPhone), otvorila Zvezde pod zvezdami – Poletni gledališki festival Mestnega gledališča Ptuj, a hrvatski je autor dostojno bio nagrađen na pozornici nakon predstave u dvorcu Turnišče u kojemu su prvi put skupa nastupili slovenski glumci Tina Gorenjak i Gorazd Žilavec.

 


Tina Gorenjak

 

 

Slovenski redatelj Samo M. Strelec, poznat i hrvatskoj publici po dobrim predstavama i temeljito pripremljenim režijama, pristupa inventivnoj Gavranovoj drami, žanrovski podnaslovljenoj „romantična komedija“, u barem dvostrukom smislu. U scenski užem kronotopu dramu postavlja na uzdignutu usku pozornicu u dvorani dvorca Turnišče na kojoj, gledajući iz publike, lijevu polovicu zauzima „muško načelo“, pojačano činjenicom da je atraktivan četrdesetogodišnjak dobio na internetskoj nagradnoj igri djevojku-robota na korištenje na šest mjeseci, a desnu polovicu „žensko načelo“, pojačano činjenicom da je ženski android izišao iz glave istraživačice koja robotici usađuje svoje poglede na muški svijet. Gavran prikazivanje naizgled stereotipnih odnosa muškarac – žena pojačava ne samo robotizacijom ženskih stereotipa i suprotnim muškim, naizgled atipičnim pasivnim načelom i velikom povezanošću muškarca, kojega je ostavila dugogodišnja djevojka, sa skrbnom (telefonskom) majkom nego i problem nekad mačoističke ili patrijarhalne hrvatske sredine izokreće skretanjem na globalnu razinu, što u eri potpune internetizacije suvremene stvarnosti pridonosi uspjehu drame upravo u tome, „globalnom svijetu“.

U prikazivanju naizgled tipična, a preokrenutog niza („moja žena mora biti lijepa lutka i vrijedna domaćica, a mama odlučuje kakva mi je žena najbolja“) redatelj ima izvrsne suradnike. Talentirana glumica Tina Gorenjak ulogu androidne lutke razrađuje do detalja, precizno i šarmantno, gestom i govorom predočujući kretanje lutke-robota, stilizaciju savršena izgleda „od glave do pete“, tzv. naivno koketiranje, uvjetovanost ponašanja i glume pritiskom na daljinski upravljač. Jednako nadaren glumac Gorazd Žilavec pokazuje muški dio para: pomno izgrađen macho-izgled, izvrsnu dikciju, lijep glas, zavodnički šarm. Oboje glumaca dobro predočuje i komičarsku gradnju karaktera te ulazak u stanje komedijske slabosti dramskih osoba: s muške strane ostavljenost zbog dugogodišnje veze, lijenost u obavljanju kućanskih poslova, povrijeđenost nakon androidne analize njegovih slabih točaka, a sa ženske strane iznimno dobro odglumljeno pretvaranje u žensku osobu koja nije robot i u žensku osobu koja njome zapovijeda. Miro Gavran najveći je majstor inteligentna, lucidna povezivanja komedijskih niti i karaktera u točkama preokretanja i poigravanjima tzv. identitetima i tzv. stereotipima.

Slovenska publika izvrsno prihvaća autorove, glumačke i redateljske komediografske niti, ali i tzv. romantičnu žanrovsku odrednicu. Osim što usložnjava igru karaktera Strelec iskorištava i drugu, redateljsku palicu kojom dodatno aktualizira dramu. Strelec, angažiran i kao društveni aktivist, već niz godina pokreće obnovu dvorca Turišče, oživljujući ga i u kazališne svrhe. Predstava tako započinje na samim ulaznim vratima u dvorac, kad gledatelje Gorazd Žilavec, kao domaćin tuluma u gradu, poziva na zabavu, vodi stubama i smješta u gledalište, pri čemu ih u dvorani dočekuje glazba benda, koji se cijelo vrijeme izvedbe pokazuje i kao dobar scenski suigrač.

Nagrađivani glumci s višestruko nagrađivanima redateljem i autorom te izvrsnim glazbenicima (Daniel Krapša, Maja Butolen Zorko, Gregor Zorko, Andrej Dobovšek) pridonose čaroliji kazališta koje nerijetko izjednačuje život i umjetnost, prošlost i sadašnjost, baštinu i modernost. Visokotehnološka lutka trebat će starom, divnom Turnišču.

Vijenac 557

557 - 9. srpnja 2015. | Arhiva

Klikni za povratak