Vijenac 557

Glazba

JAZZ AD LIBITUM

Dva desetljeća jazza u Čakovcu

Čakovec i Međimurje proslavili su u četvrtak 11. lipnja 2015. dvadeset godina opstojnosti svoga tradicionalnog međunarodnog festivala Jazz Fair, predstavivši tom prigodom prigodni film i knjigu Kratka povijest jazza u Međimurju.

 


Laci Varga / Snimio Mladen Mazur

 

Godišnjica je obilježena u čakovečkom Centru za kulturu, programom koji je započeo diskretnim nastupom čakovečkih jazz-snaga – klasičnim klavirskim triom u sastavu: Maasej Kovačević, glasovir, Stjepan Horvat, kontrabas i Abel Kovačević, bubnjevi, koji je s nekoliko interpretacija jazz-standarda pratio ulazak brojne publike u dvoranu te kraćim programom zaključio službeni dio otvaranja. Nakon kraćega razgovora s glavnim autorima proslave, Lacijem Vargom i Robertom Lesjakom, te pozdravne riječi zamjenika ministra kulture RH, uslijedila je projekcija Lesjakova dokumentarnog filmskog uratka o jazzu u Međimurju. U tom dokumentarnom 35-minutnom filmu, Ladislav Laci Varga, klarinetist, saksofonist i organizator te pokretač festivala i svih drugih relevantnih jazz-zbivanja u Čakovcu, ispričao je zajedno s nekima od sudionika festivalske tradicije poneke zanimljive pojedinosti uz dokumentarno predstavljanje i glazbenih brojeva. Među njima vokalistica Zdenka Kovačiček i Lele Kaplowitz, vibrafonista Boška Petrović, gitarista Vlatka Stefanovskog, trombonista Zvonka Košaka, bubnjara Roberta Jambrušića Džebe, trubača Marijana Novaka te još nekih sudionika festivalskih programa kao i povremenih suradnika, gostiju čakovečkoga big banda. Film je neka vrst povijesnoga dokumenta kakvim se ne mogu pohvaliti drugi hrvatski festivali jazza i duljih tradicija, što treba zahvaliti ne samo autoru nego i svim glazbenicima koji su svojim arhivskim materijalima autoru Lesjaku omogućili stvoriti cjelinu.Taj je film na videodisku postao dostupnim i trajnim dokumentom svakoga sudionika proslave, ali i ostalih zainteresiranih, jer se na licu mjesta mogao nabaviti po vrlo popularnoj cijeni.

Vrlo luksuzno opremljena knjiga Kratka povijest jazza u Međimurju nije suprotno očekivanjima imala uobičajenu promociju s autorom i odgovarajućim sugovornicima na kakve smo kod takvih izdanja navikli. Ona se nakon projekcije filma i završetka obilježavanja jubileja mogla također kupiti po popularnoj cijeni. Tako nažalost nije bilo na licu mjesta moguće porazgovarati o njezinu nastanku, o kriterijima autora pri izboru objavljenih natuknica pa ni o nekim drugim detaljima. Riječ je zapravo o kompilaciji tekstova i fotografija dobivenih iz raznih izvora te povijesti čakovečkog festivala dokumentiranoj fotografijama, među kojima dominira ona iz 1959. na kojoj je kontrabasist Stjepan Steve Mundjar u Beirutu s Louisom Armstrongom, isječcima iz novina, kraćim opisima svih sudionika i plakata s te manifestacije u proteklih dvadeset godina, što bez obzira na neke primjedbe, u dokumentarno-povijesnom smislu ima za nas ipak veliku vrijednost. Uz brojne sudionike koji su u dva protekla desetljeća nastupili na toj manifestaciji u knjizi dominira Big band Čakovec, sam i s gostima, na čelu kojeg je od sama početka osnivač, alfa i omega međimurske jazz-scene klarinetist, alt-saksofonist, skladatelj dirigent i organizator Laci Varga. Nije naodmet spomenuti da je Čakovec još 1983. dobio orkestar Lira u klasičnoj formaciji big banda, uz Plesni orkestar Hrvatske radiotelevizije, tada jedini takav korpus u Hrvatskoj. U tom gradu već godinama djeluje i uspješan i rado slušan dixieland-ansambl, a velik se broj sudionika stilski različitih profila iz Hrvatske i inozemstva registriran u tim dokumentima u proteklih dvadeset godina izredao u prostorima čakovečkoga Centra za kulturu.

Uz već poslovične poslovne i organizacijske sposobnosti većine međimurskih djelatnika, i to ne samo u kulturi, valja naglasiti i činjenicu da je stjecajem okolnosti pokretač spomenutih jazz-projekata Laci Varga naišao na razumijevanje brojnih sponzora bez kojih ta svakako luksuzna izdanja ne bi bila moguća, a ne bi trebalo smetnuti s uma da je on u svojstvu dugogodišnjega direktora čakovečkog Centra za kulturu imao također određene organizacijske pogodnosti da sve to i ostvari. Tomu valja dodati dakako i same ideje te druge poduzetničke sposobnosti sudionika projekata, kakvim se drugi organizatori jazz-manifestacija u Hrvatskoj nažalost ne mogu podičiti.

Mladen Mazur

Vijenac 557

557 - 9. srpnja 2015. | Arhiva

Klikni za povratak