Pomak u nadrealno

Kao posljednji naslov u ovoj kazališnoj sezoni Talijanska drama ­HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci izvela je komediju Zoran e il cane di porcellana / Zoran i pas od porculana, koja je nastala prema tekstu Arama Kiana te u režiji i dramaturgiji Andree Collavina. Predstava je nadahnuta likovima iz nagrađivanoga filma Zoran, moj nećak idiot Mattea Oleotta iz 2013, a realizirana je u suradnji s La Contradom – Teatro Stabile u Trstu. Priča o ljudima s granice bliska je i riječkoj publici, ali i onoj istarskoj, slovenskoj i talijanskoj koja tradicionalno prati predstave Talijanske drame. Važna je i suradnja riječke Talijanske drame s tršćanskom La Contradom, a kao redatelj angažiran je mladi Andrea Collavino koji je diplomirao 1992. na Školi dramskih umjetnosti Paolo Grassi u Milanu te se usavršavao u raznim radionicama s Anatolijem Vasilevom, Eimuntasom Nekrošiusom i Peterom Brookom. Radio je i s Giorgiom Strehlerom na predstavi Harlekin, sluga dvaju gospodara, a i dalje sudjeluje u predstavama Piccolo Teatra.

Crnohumorna obiteljska komedija / Snimio Dražen Šokčević

Aram Kian predstavnik je nove talijanske drame. U Zoranu i psu od porculana razvija situacije koji prethode Oleottovu filmu – u kojemu četrdesetogodišnji Paolo dobiva u skrbništvo nesigurnog šesnaestogodišnjaka odrasla u slovenskim planinama. Uskoro otkriva Zoranov neobičan talent: on fenomenalno igra pikado! Glavni lik komedije dane provodi u gostionici maloga pograničnog mjesta, gdje se osjećaji, opsesije, jezici i sudbine likova spajaju i presijecaju.

Collavino ističe da je ovo komedija o ljudima  kojima je granica više način života nego zemljopisni položaj: „Iz Zoranove perspektive svijet koji ga okružuje čini se suludim, i možda jest takav, s obzirom da je zlo što iz njega izvire groteskno u odnosu na Zoranovu nevinost. Međutim, komedija je tlo nade, služi kako bi ponudila alternativu, kako bi bila plamičak kad se čini da je mrak već prekrio sve.“

Radnja predstave smještena je u pogranično mjesto između Slovenije i Italije, gdje dječak Zoran živi s bakom Anyom. Riječ je o provincijalnom ambijentu u kojemu se naizgled ništa ne zbiva, a jedini je „događaj“ sajam s predmetima od porculana. Odatle i naslov predstave, jer će upravo pas od porculana razriješiti davni sukob koji je izazvala smrt bakina psa. Večera u kući bake Anye izvući će na površinu traumu zbog pogibije psa, za koju baka okrivljuje sunarodnjaka Bogdana Potulija. Baka mu to nikad nije oprostila i obuzeta je mržnjom i željom za osvetom. Priču će dodatno zakomplicirati nekoliko ljubavnih zapleta – maloljetni Zoran zaljubljen je u mnogo stariju Mariju Potuli, Bogdanovu suprugu, dok je lokalni liječnik Eugenio Plato oduvijek potajno zaljubljen u Anyju. Na prvi pogled radi se o nekoj vrsti mješavine komedije karaktera i komedije zabune, no to je tek površina ispod koje se kriju prave ljudske drame, gotovo do tragičnih razmjera.

Elvia Nacinovich utjelovila je slojevit lik manipulativne i prijetvorne bake Anye, duboko nesretne žene koja frustracije iskaljuje na pomalo autističnom, posve nevinom i naivnom unuku Zoranu. Njezino ponašanje prema dječaku zapravo je zlostavljanje, što je u predstavi ublaženo crnim humorom. Za naslovnu ulogu Zorana vrlo je prikladno odabran mladi glumac Stefano Bartoli, dojmljiv u ulozi nesigurna, osamljena i krajnje iskrena tinejdžera suočena s lažnim svijetom odraslih, koji metaforički predstavlja kičasti pas od porculana.

U naizgled idiličnoj provincijalnoj sredini odvijaju se i druge drame. Bogdanova supruga Maria Potuli, mjesna knjižničarka koju tumači Rosanna Bubola, otkriva da je trudna, a sumnja – zbog jednog nesporazuma – pada na Zorana. Bogdan Potuli, kojega igra Maurizio Zacchigna, pak ne želi imati djecu, a zaokupljen je uzgojem nojeva. Tu je i lik doktora Eugenija Plata, koji krije tajnu iz prošlosti, a uvjerljivo ga je utjelovio poznati talijanski glumac Eugenio Allegri. Komično su oblikovani likovi policajaca koji istražuju slučaj ubijenih pilića, a glume ih Mirko Soldano i Giuseppe Nicodemo. U posljednjem prizoru jedan od policajaca u kuću donosi pikado, što je uvod u film Zoran, moj nećak idiot.

Predstava Zoran i pas od porculana začudna je kombinacija realizma i pomaka u nadrealno. S takvom koncepcijom korespondira i scenografija Stefana Katunara, koji je u prvi plan smjestio detalje rustikalne kuće, a u stražnji njezino dvorište. Kuća je već pomalo obrasla u korov, a nadrealni je element ormarić u kojemu se skriva Zoran. Kostime je osmislila Manuela Paladin Šabanović, a oblikovatelj svjetla je Bruno Guastini. Na premijernoj izvedbi, osobito na početku predstave, pojedini glumci bili su nedovoljno glasni i razumljivi. Tempo predstave bio je usporen, pa se nadamo da će se s novim izvedbama dodatno razigrati i biti dinamičnija. Za to će pak trebati pričekati jesen, jer reprize slijede tek u listopadu. S ovim naslovom Talijanska drama planira i gostovanja po Italiji.