Optimizam, politika, književnost

Psihoanaliza je za ljude s iluzijama. Nije li Tesla bio prvorazredni vedantist? Tko ždere u hrvatskoj politici? Ako su koga zaintrigirale navedene rečenice, njihov nastavak mogu pronaći u novom opsežnom broju časopisa Nova Istra u izdanju Istarskoga ogranka Društva hrvatskih književnika u Puli, prvi put pokrenuta 1996.

Izd. Istarski ogranak DHK, 2014.

Optimizam kao tema 11. pulskih dana eseja zauzima popriličan broj stranica ovoga broja. O njemu razmatra Vesna Krmpotić vodeći se odnosom optimizma s pojedincem i kolektivitetom neodvojivo povezanim s pitanjem identiteta pa naglašava: „Biti val a zaboraviti da si more, jedno je od zastrašujućih svakodnevnih čuda, kojemu se ne čudimo.“ Varijacije o optimizmu donosi i Marko Sosič problematizirajući ga putem utopije, dok Goran Starčević sustavno opisuje povijesni hod tematiziranja optimizma u domaćoj i svjetskoj produkciji, Heraklitova,Voltaireova ili Lyotardova. Sibila Petlevski kreće od pojma optimizma, ali unutar znanosti, Irena Lukšić smješta optimizam u kontekst tekuće društvene i političke zbilje, dok Julijana Matanović govoreći o definiranju ključne riječi optimizma zapravo govori o pisanju.

Optimističnomu tonu s jedne strane suprotstavlja se s druge gotovo pesimističan – časopis donosi eseje i s 10. pulskih dana eseja koji su se bavili temom politike i političara. Promjena teme donosi i promjenu diskursa. Nino Raspudić piše o percepciji političara i koristi se fekalnim diskursom, a Sandi Blagonić kuharskim secira medijsku reprezentaciju janjetine u političkom balkanizmu. Može li čovjek razumom i intelektom vladati političkim erosom u sebi, pita se Igor Šipić, a takvu tonu pridružuje se i Ivana Šojat-Kuči opisujući današnji svijet koji se evolucijom politike u alatku pretvorio u kolektivnu spavaonicu u kojoj glomazno stado liježe i ustaje slijedeći glas iz grlata megafona svjetskih trendova.

Šarolika ponuda iz rubrike Suvremena književnost ovaj put u prvi plan stavlja poeziju Tomislava Kovačevića i priču Mladena Jurčića Nedoumice otimača tijela, koja uvodi čitatelje u vrlo zanimljivu rubriku Suvremena bugarska kratka priča, a koja približuje domaćoj publici djela nagrađivanih bugarskih autora, poput Emila Andreeva, koji u svojim djelima vješto dekonstruira bugarsku bogatu povijest, ili Kristin Dimitrove. Nova Istra donosi i tekstove Brune Dobrića, Alena Tafre i Željke Lovrenčić, kao i prikaze Davora Šalata i Darije Žilić.