Bujnost zvuka

U Velikoj dvorani Matice hrvatske 11. svibnja nastupio je glasovirač Luka Polunić (Split, 1997). Glazbenu školu Josipa Hatzea upisao je u rodnom gradu s osam godina. Sada je učenik četvrtoga godišta srednje škole u razredu prof. Ivane Dragičević. Godine 2010. i 2012. osvojio je prve nagrade na natjecanju Daleki akordi. Zatim osvaja niz visokih nagrada na regionalnim i državnim natjecanjima, potom u Piranu (Slovenija), kao i u kategoriji glasovirskoga dua (2011. i 2013) u Hrvatskoj. Dobitnik je i Oskara znanja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Nastupao je u Osijeku, u Zagrebu, u sklopu zimske škole Clavis, i na Hvaru. U travnju ove godine s Orkestrom HNK-a u Splitu pod vodstvom Ive Lipanovića izveo je Koncert u a-molu, op. 54. Roberta Schumanna. Usavršavao se na seminarima nekoliko hrvatskih i svjetskih pijanista i pedagoga.

Snimio Mirko Cvjetko

Prvo djelo u izvedbi mladoga Luke Polonića bila je znamenita trostavačna Sonata br. 23 u f-molu, Appassionata, op. 57, Ludwiga van Beethovena. Visoku koncentraciju i sigurnost pokazao je pijanist već od prvoga dodira prstiju s glasovirom, iznenadivši nas bujnošću zvuka. Iskoristio je ujedno do kraja kontrastnost Appassionate, djela iz razdoblja u kojem se Beethoven odmaknuo od duševne krize. Luka Polunić istaknuo je svirkom te odlike Beethovenova djela, koje je njegov znameniti učenik Carl Czerny zamišljao kao „krikove jada u olujnoj noći na moru“. Kod mladog Polunića sve što iskazuje izlazi iz govora njegovih sjajno školovanih ruku, bez i jednoga suvišna pokreta. On iz glasovira točnošću izvlači sve što želi i treba reći.

Na kraju treba reći kako je na sličan način izvedena zatim i opet kontrastna skladba Frederica Chopina, u kojoj je, u kasnijoj verziji skladbe, na početku najprije nježno i toplo ostvaren uvodni Andante spianato, a zatim Velika poloneza virtuoza glasovira.

Sjajnoga mladog pijanista iz Splita, nadamo se, uskoro ćemo imati priliku slušati u punoj dvorani u Zagrebu, uz prisutnost studenata i profesora glasovira.