Meštri i naučnici modernizma

Devetoga svibnja, kada Europska Unija proslavlja Dan Europe, u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti otvorena je izložba Bauhaus – umrežavanje ideja i prakse – BAUNET kustosice Vesne Meštrić, otvorena do 26. srpnja.

Izložba predstavlja opuse umjetnika, arhitekata i dizajnera koji su se školovali na Bauhausu, najutjecajnijoj međunarodnoj umjetničkoj školi, a potječu iz Hrvatske ili regije. Riječ je o umjetnicama: Otti Berger i Ivani Tomljenović Meller, arhitektu Gustavu Bohutinskom iz Hrvatske, Avgustu Černigoju iz Slovenije i arhitektu Selmanu Selmanagiću iz Bosne i Hercegovine. Prema arhivskim podacima iz arhiva Bauhausa, školu je pohađala još jedna osoba iz regije – Marija Maša Baranyai. Svi su oni bili učenici Bauhausa i izravni svjedoci događaja na školi – dakle izravni recipijenti edukatorskih i pedagoških praksi i umjetnici na koje su izravno utjecale široke konstruktivističke ideje koje su se formalno definirale upravo s djelovanjem Bauhausa.

Vasilij Kandinski, Narančasto

Nastava se na Bauhausu odvijala u nizu radionica u koje su polaznici dolazili nakon dovršetka prijemnog tečaja. Taj pedagoško-edukativni sustav bio je najcjelovitiji u desauskom razdoblju Bauhausa i pod ravnanjem Waltera Gropiusa. Jedna od važnih činjenica vezanih uz Bauhaus jest da se na školi educirao velik broj učenika iz cijele Europe, kao da je škola sintetizirala neke od najzanimljivijih umjetničkih ideja početkom 20. stoljeća. Godine 1922. osnivač De Stijla Theo van Doesburg u svojoj kući u Weimaru okupio je međunarodni skup umjetnika nazvan Konstruktivistička internacionalna stvaralačka radna zajednica. U Programu Bauhausa objavljenu 1919. sintetizirane su artističke ideje o formi arhitekture, a ključna je teza glasila: „Konačni cilj vizualnih umjetnosti jest cjelovita zgrada.“ Jedinstvo umjetničkog stvaralaštva i zanata transformirana je na Bauhausu u jedinstvo umjetnosti i tehnologije (programatska ideja „Umjetnost i tehnologija – novo jedinstvo“, u kasnoj fazi Bauhausa promijenjena u antiumjetničku i revolucionarnu ideju „Umjetnost je mrtva, neka živi tehnologija“).

Bauhaus je bio društveno angažiran projekt stalne kritike autonomije umjetnosti i umjetnika. Vrlo je važna činjenica da je unutar tri vremenski determinirane faze školovanja (pripremni uvodni tečaj, opći tečaj i nastava arhitekture) školovanje provođeno i unutar nekih tradicionalno ne-umjetničkih tema poput proučavanja materijala i alata potrebnih za njihovu obradu, knjigovodstva, financija i ugovornog prava! U vezi s tim svakako je važno spomenuti tehno-estetski sustav vrijednosti koji umjetnička djela interpretira i vrednuje putem materijalnih, formalnih i tehničkih aspekata ekonomično oblikovana i reducirana umjetničkog djela.

Jedna od vrijednosti izložbe jest činjenica da su na njoj, osim radova studenata, prezentirana i djela njihovih profesora – važnih umjetnika koji su na Bauhausu predavali i vodili radionice: Marcela Breuera, Vasilija Kandinskog, Paula Kleea, Hannesa Meyera, Lászla Moholy-Nagya i Oskara Schlemmera. Uz to izložbom su obuhvaćeni koncepti i pedagoške metode rada škole. Izložba se sastoji od više od tri stotine djela u raznovrsnim medijima od slika, grafika, crteža, objekata, preko arhitektonskih nacrta i maketa, tekstila i pokućstva, do fotografija i filma, a potječu iz hrvatskih i inozemnih muzejskih zbirki. Na izložbi se predstavljaju i djela iz privatnih zbirki, među kojima Arhiv Selmana Selmanagića smješten u Berlinu, također berlinski Daimler Art Collection, a posebno mjesto zauzima važna zagrebačka zbirka Marie-Luise Betlheim. Marie-Luise Betlheim, rođena Morgenroth, s majkom (otac je poginuo u Prvom svjetskom ratu) živjela je u Weimaru od 1920. i bila izravni svjedok zbivanja na Bauhausu, djelomično i zbog činjenice da je polaznica Bauhausa Lou Scheper živjela kod Marie-Luise i njezine majke. Marie-Luise Betlheim u potrazi za poslom dolazi 1927. u Zagreb, gdje uz prekid u Drugom svjetskom ratu ostaje do smrti 1994. Njezinu vrijednu zbirku otkrio je 1983. Želimir Koščević istražujući najpoznatiju hrvatsku učenicu Bauhausa Ivanu Tomljenović Meller.

Bauhaus sa svojim idejama nije nikako prestao živjeti 1. listopada 1932. u Dessauu, kada su ga zatvorili nacionalsocijalisti – tadašnji ravnatelj Mies van der Rohe preselio je školu u nešto izmijenjenu obliku u Berlin, gdje je radila do ljeta 1933. Već 1937. pod izravnim utjecajem ideja s Bauhausa u Chicagu je otvoren The New Bauhaus, na koji se nadovezao Chicago School of Design. Ideje Bauhausa širile su se tako barem dvama kanalima: jedan je bio edukacijski, koji su širili učenici i izravni sudionici događaja na školi. Drugi je bio posredan, umjetničkoteorijski, koji je upijao ideje prenesene putem druženja ili drugih osobnih kontakata.

Budući da izložba pokriva vremenski raspon od 1919. (osnivanje Bauhausa) do 1961. (podizanje Berlinskog zida), ona prati i prikazuje utjecaje Bauhausa na poslijeratnu suvremenu umjetnost, dizajn i arhitekturu, s posebnim osvrtom na zagrebačku grupu EXAT 51, arhitektonsku praksu studenta Bauhausa – arhitekta Huberta Hoffmanna u Grazu i ljubljanskog Smjera B. Pojava EXAT-a 51 može se tumačiti kao revolt na rigidnu socijalističku umjetničku praksu, ali je sasvim sigurno da su načela te skupine umjetnika imala čvrste temelje upravo u idejama Bauhausa.

Izložba je dio međunarodnog istraživačkog projekta BAUNET u kojem sudjeluju kulturne institucije iz Austrije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije. Nositelj je projekta Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, a suorganizatori su Universalmuseum Joanneum iz Graza, Akademija likovnih umjetnosti iz Sarajeva te Loški muzej iz Škofje Loke.

Izložba je vrijedan revalorizator ideja Buhausa u lokalnom i regionalnom kontekstu i jasan reper pozicije domaćih učenika te iznimne umjetničke škole. Time se izravno nastavlja na izložbu koju je 1981. u Zagrebu priredio Institut für Auslandsbeziehungen iz Stuttgarta; kao i na izvrsnu knjigu Bauhaus osobno, zbirka Marie-Luise Betlheim. Postav izložbe u MSU potpisuje Studio Revolucija i Vladimir Končar, a autorice su projekta Vesna Meštrić i Jadranka Vinterhalter.