Ljepota i snaga sviranja

U Velikoj dvorani Matice hrvatske 27. travnja nastupio je glasovirač Sven Brajković (1999). Učenik je trećeg razreda Srednje glazbene škole Ferde Livadića u Samoboru u razredu Marijete Tišlar. Prvi recital održao je sa četrnaest godina. Slijedile su brojne visoke nagrade u Hrvatskoj na regionalnim natjecanjima, na državnom i međunarodnom natjecanju, te posebne, od Euro-Unit grupe i Sonusa op. 1. Osvojo je i prvu nagradu u državnoj kategoriji solfeggia te isto tako u prvoj i drugoj kategoriji trija, 2012–2014. Istih je godina bio sudionik raznih festivala glasovira, u Rogaškoj Slatini u Sloveniji te u Varaždinu i pri Samoborskoj glazbenoj jeseni. Polaznik je seminara uvaženih hrvatskih i inozemnih pedagoga, a redovito se usavršava kod prof. Srđana Čaldarevića.

Sven Brajković / snimio M. C.

Program Svena Brajkovića sastojao se od stavka Grave iz ciklusa Po načinu starih Blagoja Berse i Plesne studije Borisa Papandopula, zatim od stavka Largo–Allegro iz Sonate u d-molu, op. 31, br. 2 Oluja Ludwiga van Beethovena te od Velike etide, br. 5, prema Paganiniju, S 141, Lov i Ljubavnog sna, br. 3, S 541 Franza Liszta te posvete (Widmung) Roberta Schumanna u glasovirskoj transkripciji F. Liszta, i na kraju od četiri djela Frederica Chopina: Etide br. 1 u f-molu, Valcera u F-duru, Nocturna u f-molu i Poloneze u As-duru.

Kod skladbi obaju naših autora – smirenoga, snažnog i po pristupu tvorbe tradicionalna Gravea velikog pedagoga i skladatelja Blagoja Berse, i suprotno tome, virtuozne Plesne studije njegova učenika Borisa Papandopula – bile su odmah na početku nastupa Svena Brajkovića prigoda mladom umjetniku da pokaže i ljepotu i snagu sviranja. To se jednako sjajno nastavilo Largom–Allegrom iz Beethovenove sonate, uz prikazanu mirnoću suverenoga vladanja glasovirom. U slijedu programa s Lisztovim djelima, jednako kod vrlo česte i poznate Velike etide, pa isto tako u trećem Ljubavnom snu i najzad u glasovirskoj transkripciji Schumannove skladbe, mladi je pijanist pokazao svu širinu tonskoga sjaja vrlo naglašenom toplinom te na isti način sjajno vođenom izvođačkom manirom. Bez grimasa i grčevitosti, osobito u licu, prikazao je dobro školovan, visoki, a opušteni izvođački napon i mirnoću.

Nakon kratke stanke djela pjesnika glasovira Chopina djelovala su zaista kao napeti luk glasovirske svirke Svena Brajkovića s odsviranim skladbama po kojima je Chopin svjetski poznat pijanist i skladatelj.

Izvedenim programom te večeri Brajković je stekao priliku da u budućnosti, uz savjestan studij bogate glasovirske literature, postane jedan od majstora glasovirske svirke. To mu od srca želimo.